bijenje
Look at other dictionaries:
bı̏ti — bı̏ti1 dv. (pomoćni gl.) 〈prez. supl. jèsam, enkl. obl. sam, zanijekani obl. nísam/nijésam jez. knjiž. ekspr., impf. bı̏jāh/bjȅh, aor. bı̏h, pril. sad. bȕdūći, pril. pr. bîvši, prid. rad. bı̏o/bíla ž〉 1. {{001f}}kao spona imenskog predikata… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
biti — bȉti2 (koga) nesvrš. <prez. bȉjēm, pril. sad. bȉjūći, prid. trp. bìjēn, gl. im. bìjēnje> DEFINICIJA 1. tući, udarati 2. kucati, lupati ETIMOLOGIJA prasl. i stsl. biti: udarati (rus. bit , polj. bić) ← ie. *bheyH (stir. benaid: udara) … Hrvatski jezični portal
