- remeta
- rèmeta m <N mn -e>DEFINICIJAarh.1. knjiš. pustinjak, isposnik, eremit2. reg. zvonarONOMASTIKApr. (etnici i prema službi zvonara): Rèmeta (Petrinja, Đakovo, Senj), Rèmetić (Hvar, Križevci, Dubrovnik, Pula), Rèmetin (Kaštela, sred. Dalmacija), Remétović (Đurđevac)top. (naselja): Remetínec (Vrbovec, 57 stan.), Str̀mec Remetìnečkī (Novi Marof, 498 stan.)ETIMOLOGIJAlat. eremita ← grč. erēmítēs: pustinjski
Hrvatski jezični portal. 2014.