remetiti

remetiti
rèmetiti (što, se) nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. rèmetēći, gl. im. rèmećēnje>
DEFINICIJA
unositi nesklad u što; ometati, narušavati, kvariti
ETIMOLOGIJA
tur. meremet: ispravljanje ← arap.

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • rèmetiti — (što, se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. rèmetēći (se), gl. im. rèmećēnje〉 unositi nesklad u što; ometati, narušavati, kvariti ✧ {{001f}}tur. ← arap …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • poremetiti — porèmetiti (što) svrš. <prez. porèmetīm, pril. pr. īvši, prid. trp. porèmećen> DEFINICIJA prouzrokovati poremećaj, usp. remetiti ETIMOLOGIJA po + v. remetiti …   Hrvatski jezični portal

  • deranžírati — (koga) dv. 〈prez. derànžīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. derànžīrān, gl. im. ānje〉 uznemiriti/uznemiravati koga, (po)remetiti čije navike, (za)smetati kome; omesti/ometati ✧ {{001f}}fr …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mútiti — (što) nesvrš. 〈prez. mȗtīm, pril. sad. tēći, gl. im. múćēnje〉 1. {{001f}}činiti mutnim [vodu ∼] 2. {{001f}}pren. činiti nejasnim, zbrkanim, unositi razdor, remetiti, kvariti [∼ pojmove] 3. {{001f}}žitku masu činiti gušćom uzastopnim udarima 4.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • porèmetiti — (što) svrš. 〈prez. porèmetīm, pril. pr. īvši, prid. trp. porèmećen〉 prouzrokovati poremećaj, {{c=1}}usp. {{ref}}remetiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rȕšiti — (∅, koga, što, se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. r‹šēći (se), gl. im. r‹šēnje〉 1. {{001f}}(∅) činiti da nešto sagrađeno padne ili da se raspe; razarati (zid, kuću) 2. {{001f}}(koga, što) činiti da tko ili što padne, da se prevrne; obarati… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rušiti — rȕšiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rȕšēći, gl. im. rȕšēnje> DEFINICIJA 1. (Ø) činiti da nešto sagrađeno padne ili da se raspe; razarati (zid, kuću) 2. (koga, što) činiti da tko ili što padne, da se prevrne; obarati (igrača, šahovske… …   Hrvatski jezični portal

  • remetilački — remètilačkī prid. DEFINICIJA koji remeti [to je bio remetilački faktor u našem radu], opr. stabilizirajući, konstruktivan ETIMOLOGIJA vidi remetiti …   Hrvatski jezični portal

  • remetilački — remètilački pril. DEFINICIJA kao onaj koji remeti, tako da remeti što [djelovao je remetilački] ETIMOLOGIJA vidi remetiti …   Hrvatski jezični portal

  • mutiti — mútiti (što) nesvrš. <prez. mȗtīm, pril. sad. tēći, gl. im. múćēnje> DEFINICIJA 1. činiti mutnim [vodu mutiti] 2. pren. činiti nejasnim, zbrkanim, unositi razdor, remetiti, kvariti [mutiti pojmove] 3. žitku masu činiti gušćom uzastopnim… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”