retorički

retorički
retòričkī prid.
DEFINICIJA
koji se odnosi na retoriku
SINTAGMA
retorička figura izraz ili konstrukcija koja osobito djeluje na slušatelja namjernim skretanjem od obične ili standardne jezične prakse;
retorički red riječi red u kojem govornik (pisac) stavlja riječi koje hoće istaknuti na najvažnija mjesta, a da pri tome nema stalnih pravila;
retorički stil osebujan jezik ili način izražavanja, odlikuje se slikovitošću, upotrebom govorničkih figura i tropa, prenesenim značenjem riječi;
retoričko pitanje knjiž. stilska figura pitanja koje ne traži odgovor ili koja u sebi sadrži odgovor i zamjenjuje izjavnu rečenicu (npr. Zar se tako razgovara s roditeljima? = Tako se ne razgovara s roditeljima)
ETIMOLOGIJA
vidi retorika

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • retòrički — pril. po pravilima retorike …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • retorički — retòrički pril. DEFINICIJA po pravilima retorike ETIMOLOGIJA vidi retorika …   Hrvatski jezični portal

  • retòričkī — retòričk|ī prid. koji se odnosi na retoriku ∆ {{001f}}∼a figura izraz ili konstrukcija koja osobito djeluje na slušatelja namjernim skretanjem od obične ili standardne jezične prakse; ∼i stil osebujan jezik ili način izražavanja, odlikuje se… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hvȁlospjēv — m 1. {{001f}}općenit naziv za pjesme i druge retoričke oblike spjevane u čiju čast, retorički i pjesnički oblik koji hvali koga ili što [∼ u kraljevu čast; pjevati ∼e (kome)] 2. {{001f}}pismena ili usmena velika hvala u čiju čast, o čijim djelima …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • trôp — m 〈N mn i, G trôpā〉 1. {{001f}}knjiž. slikovit izraz ili riječ, izraz ili riječ u prenesenom značenju, pjesnički i retorički ukras i stilsko sredstvo [∼i i figure] 2. {{001f}}glazb. a. {{001f}}tekstovni i melodijski umetak u srednjovjekovne… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • retoričan — retòričan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji se zasniva na pravilima retorike, koji sadrži elemente retorike, govorničkog izražavanja; retorički (1) ETIMOLOGIJA vidi retorika …   Hrvatski jezični portal

  • polisindet — polisìndet (polisìndetōn) m DEFINICIJA knjiž. učestalo ponavljanje istoga veznika u rečeničnoj cjelini kako bi se ostvario određeni retorički i stilistički efekt naglašavanja sadržaja ETIMOLOGIJA grč. polysýndeton ≃ poli + syndeȋn: povezivati …   Hrvatski jezični portal

  • trop — trȏp m <N mn i, G trȏpā> DEFINICIJA 1. knjiž. slikovit izraz ili riječ, izraz ili riječ u prenesenom značenju, pjesnički i retorički ukras i stilsko sredstvo [tropi i figure] 2. glazb. a. tekstovni i melodijski umetak u srednjovjekovne… …   Hrvatski jezični portal

  • epifonema — epifonéma ž DEFINICIJA retor. efektna završna misao u govoru, retorički uzvik na kraju izlaganja ETIMOLOGIJA grč. epiphónēma ≃ epi + grč. phōnḗ: glas …   Hrvatski jezični portal

  • hvalospjev — hvȁlospjēv m DEFINICIJA 1. općenit naziv za pjesme i druge retoričke oblike spjevane u čiju čast, retorički i pjesnički oblik koji hvali koga ili što [hvalospjev u kraljevu čast; pjevati hvalospjeve (kome)] 2. pismena ili usmena velika hvala u… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”