riba

rȉba ž <G mn rȋbā>

DEFINICIJA

1. (mn) zool. životinje koje žive u vodi sa škrgama kao organom za disanje i perajama za plivanje (Pisces) [morska riba; riječna riba; slatkovodna riba]

2. kulin. riblje meso, jelo od ribe

3. rel. u kršćanskoj ikonografiji, simbol Krista, usp. I.H.S.

4. (Ribe) a. astron. zodijačko ekvatorsko zviježđe (Pisces) b. zodijački znak od 19. veljače do 20. ožujka [rođen u ribama; rođen u znaku ribe]

SINTAGMA

bijela riba kategorija kvalitetne ribe s bijelim mesom (npr. zubatac);

krupna riba pren. utjecajna osoba;

plava riba druga kategorija ribe tamnijeg mesa (npr. srdela)

FRAZEOLOGIJA

kao riba na suhom u neprilici, bespomoćno, ne snalazeći se;

kao riba u vodi snalaziti se ugodno, kao u svojoj sredini;

krupna riba pren. utjecajna osoba;

rib od ljeta, rib od zime riba za koju se smatra da je dobra za jelo u ljetnim ili zimskim mjesecima (po mediteranskoj kulinarskoj podjeli godine na ljeto i zimu); odgovara izreci: mjesec koji ima r, usp. Mjesec ;

riba tri puta pliva (prvi put u moru, drugi put u ulju, treći put u vinu) da se riba priredi kako treba ne treba štedjeti ulje, a traži i da se nakon toga popije vina;

sitna riba pren. osoba koja ne donosi važne odluke, beznačajna osoba;

šutjeti kao riba ne progovoriti ni riječi, biti kao nijem;

velika riba jede malu ribu moćni imaju uvijek načina da se obračunaju s malim i nemoćnima;

zdrav kao riba odlična zdravlja

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i prema zanimanju): Rȉba (Karlovac, Osijek, Baranja), Rȉbāć (Rijeka), Rȉbār (220, Karlovac, Jastrebarsko, Moslavina), Ribárević (Makarska, sred. Dalmacija), Rìbarić (1250, Rab, Primorje, Ozalj, Istra), Ribárović (Split, Makarska), Rȉbič (Virovitica, Međimurje), Rȉbičić (700, Omiš, J i sred. Dalmacija), Rȉbić (1530, Zagorje, Ivanec, Podravina, Slunj)

hidronim.: Rìbanja (Giletinci, Slavonija), Rìbanjskā (Požega), Rȉbāri (zaselak, Karlovac), Ribàrica (potok, Požega; zemljište, Senj), Rìbarići (Ogulin), Rȉbārskā kȕća (Vukovar), Rȉbići (Karlovac), Rȉbnica (d. pritok Odre; zemljište, Varaždin; Zagreb, Obrovac), Rȉbnīk (potok između Dobre i Kupe, kod Krapine, Križevaca, Samobora; vrelo i ribnjak, Šibenik; zaseoci kod Gospića, Karlovca, Ozlja), Rìbnjača (bara, Slatina; Požega), Ribnjáčak (potok, Đakovo), Rȉbnjačić (potok kod Koprivnice), Ribnjàčina (potok, Bjelovar), Ribnjàčine (bara, Križevci), Rìbnjāčkā (potok, Bjelovar), Rȉbnjāk (Trakoščansko jezero, jezero S od Kupe, kod Predavca, Čazme; pritok Drave, Česme, Dobre, Glogovnice, Medveščaka kod Zagreba, Perne kod Petrinje, Krapinice, Sutle; potok, Ogulin; bara, Baranja), Rȉbnjāci (močvarno zemljište, Varaždin), Rìbnjača (lijevi pritok Česme);

top. (naselja): Rȉbāri (Karlovac, 194 stan.), Rȉbić Brèg (Ivanec, 155 stan.), Rȉbnica (Grad Zagreb, 366 stan.), Rȉbnīk (Ozalj, 154 stan.), Rȉbnjāci (Pakrac, 93 stan.), Rìbnjāčka (Bjelovar, 222 stan.), Rȉbnjāk (Koprivnica, 88 stan.; Našice, 68 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. ryba (rus. rýba, polj. ryba)