Hrvatski jezični portal. 2014.
bìlježnīk — m 〈V īče, N mn īci〉 pov. onaj koji vodi administrativne poslove [općinski ∼] ∆ {{001f}}javni ∼ term. osoba koja je ovlaštena obavljati neke pravne poslove (ovjeravati ugovore, različite dokumente i sl., voditi skupštine dioničkih društava) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
djȅlovođa — m (djelòvotkinja ž) 〈N mn e〉 1. {{001f}}onaj koji vodi neki posao u praktičnoj provedbi; poslovođa 2. {{001f}}onaj koji vodi; djelovodnik, bilježnik 3. {{001f}}pov. reg. naziv za razne administrativne službe … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jȃvan — jȃv|an prid. 〈odr. vnī, komp. jàvnijī〉 1. {{001f}}koji je poznat, neskriven, opr. tajni 2. {{001f}}koji je svakome pristupačan, namijenjen svima [∼no predavanje, opr. zatvoreno] 3. {{001f}}koji je opći, općinski, općenarodni (u smislu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nòtār — m 〈G notára〉 pov. osoba ovlaštena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prijepise i druge dokumente; javni bilježnik, pisar, brzopisac, notaroš ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nòtāroš — m pov. reg. (seoski) bilježnik, notar; nataroš … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
notaroš — nòtāroš m DEFINICIJA pov. reg. (seoski) bilježnik, notar; nataroš ETIMOLOGIJA vidi notar … Hrvatski jezični portal
notar — nòtār m <G notára> DEFINICIJA pov. osoba ovlaštena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prijepise i druge dokumente; brzopisac, notaroš, pisar, javni bilježnik ETIMOLOGIJA njem. Notar ← lat. notarius ≃ notare: bilježiti … Hrvatski jezični portal
kancelir — kancèlīr m <G kancelíra> DEFINICIJA pov. zast. pisar, bilježnik, tajnik ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju): Kancèlīr (Rovinj, Zadar) ETIMOLOGIJA njem. Kanzleischreiber, Kanzlist … Hrvatski jezični portal
kancelar — kancèlār m <G kancelára> DEFINICIJA 1. pov. a. u antičkom Rimu, niži sudski činovnik b. u srednjem vijeku, upravni dostojanstvenik koji sastavlja, piše, izdaje, ovjerava i čuva isprave c. bilježnik (notar) u nekim gradovima (Korčula, Hvar,… … Hrvatski jezični portal
prabilježnik — prabìlježnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA pov. zapisničar u Hrvatskom saboru, čuvar pečata i nosilac sudske vlasti; protonotar ETIMOLOGIJA pra + v. biljeg, bilježnik … Hrvatski jezični portal
