- sablja
- sȁblja1 ž <G mn sȁbāljā/-ī>DEFINICIJA1. hladno oružje za sječenje, zakrivljena sječiva s jednom oštricom, koje se opasuje i nosi u koricama [opasati sablju; sablja o pasu]2. pren. oštra osoba s kojom nema šaleSINTAGMAsablja damaskija, v. damaskijaFRAZEOLOGIJAdobiti na sablji ratom osvojiti;doći (dopasti) do konja i sablje postati sposoban za boj i vojsku;mahati sabljom prijetiti ratom;nije sablja za vratom ne prijeti neposredna opasnost;oštriti, brusiti sablje pripremati se za rat;staviti pod svoju sablju staviti pod svoju vlast, ob. vojnuONOMASTIKApr. (prema zanimanju, usp. Palas, Palošija): Sȁblić (780, Sinj, Primorje, sred. Dalmacija), Sȁbljāk (1670, Ogulin, Slunj, I Slavonija), Sȁbljāković (Sabljáković) (Vinkovci, posvuda), Sȁbljār (Zagreb, Slavonija, Banovina), Sàbljarić (140, Karlovac, Duga Resa), Sàbljāš (Zaprešić, Krapina), Sȁbljić (1050, Zagreb, sred. Dalmacija, Slavonija), Sábljo (160, Osijek, Slavonija)ETIMOLOGIJAprasl. *sablja (rus. sáblja, polj. szabla) ← turk. (kirg. sapy: sablja)
Hrvatski jezični portal. 2014.