- rutaviti
- rȕtaviti nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -vēći, prid. rad. rȕtavio>DEFINICIJApostajati rutav; dlakav, maljavETIMOLOGIJAvidi rutav
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
orutaviti — òrutaviti svrš. <prez. òrutavīm, pril. pr. īvši, prid. rad. òrutavio> DEFINICIJA postati rutav, usp. orunjaviti ETIMOLOGIJA o (b) + v. rutav, rutaviti … Hrvatski jezični portal
zarutavjeti — zàrutavjeti (zàrutaviti) (Ø) svrš. <prez. zàrutavīm, pril. pr. ēvši, prid. trp. zàrutavljen> DEFINICIJA postati rutav, obrasti dlakama ili maljama ETIMOLOGIJA za + v. rutav, rutaviti … Hrvatski jezični portal