- ruža
- rúža žDEFINICIJAbot.1. biljni rod (Rosa) iz porodice ruža (Rosaceae) s o. 100 vrsta, ukrasna vrtna, kultivirana ili šumska trnovita biljka s mirisnim cvjetovima raznih boja; rusa2. ukras ili uzorak u obliku ružeSINTAGMAbijela ruža (Rosa alba);divlja ruža (R. canina, R. tomentosa, R. arvensis); šipak;duhovska ruža, v. božur;rat ruža (dviju ruža, crvene i bijele ruže) pov. građanski rat u Engleskoj (1455—1485) između dinastija Lancaster i York (u grbovima su imale ruže);ruža mjesečarka bot. (R. galica i R. indica);ruža stoperka, stolista ruža bot. (R. centifolia);ruža vjetrova meteor. dijagram koji pokazuje režim vjetrova na nekom mjestu: smjer, jačinu i sl.;zimska ruža bot. (Tanacetum indicum);žuta ruža bot. (R. eglanteria)FRAZEOLOGIJA(ne) cvjetaju mu ruže (nema) ima sreće, u životu, u životu mu sve (teško) lako ideONOMASTIKARúža ž. os. ime (narodno), usp. Rozalija; hip.: Rȕžicapr.: Rúža (Zagreb, Varaždin, Slavonija, Dalmacija), Rȕžāk (240, Zabok, Zagorje), Rùžek (Ivanić Grad, I Slavonija), Rùžević (Split, Vukovar, Gorski kotar, Hvar), Rȕžica (Kaštela, Omiš, Jastrebarsko, Zadar), Rúžič (Međimurje, Istra), Ružíčanin (Vrgorac, Ploče, Metković, sred. Dalmacija), Rȕžičić (180, Požega, Trogir, Rijeka, Slavonija), Rȕžička (230, Daruvar, Baranja, Kutina, Slavonija), Rúžić (3240, Primorje, Labin, Istra, Gorski kotar, Međimurje)top. (naselja): Rúžić (Drniš, 463 stan.), Rúžić Sèlo (Rijeka, 583 stan.), Rúžići (Opatija, 117 stan.; Labin, 126 stan.; Poreč, 3 stan.)ETIMOLOGIJAstvnjem. rōsa ← lat. rosa
Hrvatski jezični portal. 2014.