bionički

biòničkī prid.

DEFINICIJA

1. koji se odnosi na bioniku

2. meton. koji posjeduje nadljudske sposobnosti (kao što su brzina, snaga i sl.)

SINTAGMA

bionička ruka proteza koja elektronskim putem amplificira električne signale nastale u mišićima kako bi pokrenula električne motore, pokretače zglobova na ruci i prstima

ETIMOLOGIJA

vidi bionika