- san
- sȁn [b] (I)[/b] m <G snȁ, N mn snȍvi/snȉ, G snȏvā>DEFINICIJA1. fiziol. periodično stanje počinka tijela s potpunim ili djelomičnim prestankom rada mišića; spavanje [san je potreban čovjeku]2. nesvjesna duševna aktivnost za vrijeme spavanja [u snu je vidio pokojnu majku]; sanjanje3. pren. ono što se zamišlja, o čemu se mašta; maštarija, nedostižna želja [san o sreći]SINTAGMAzemlja snova, žena snova itd. ono o čemu se sanja kao o dalekom snu, cilju, rekordu itd.FRAZEOLOGIJAiz devetog sna (probuditi se) poslije vrlo dugog spavanja;kao iza sna (gledati) i sl. biti zbunjen;kao kroz san (sjećati se) nejasno, mutno;kao u snu 1. nejasno, mutno 2. veoma lijepo, ugodno;lak na snu lako se budi;lijep (a) kao san vrlo lijep (a);... mojih snova ono o čemu sam sanjao, najbolje što sam mogao zamisliti [to je auto mojih snova; žena mojih snova];ni u snu (nadati se, misliti) neočekivano, što se nije moglo ni slutiti;ni u snu nikako, nipošto, nizašto na svijetu, ni u kojem slučaju, ni slučajno [ne namjeravam doći ni u snu; ne bih to pročitao ni u snu];san mi dolazi (ne dolazi) na oči mogu (ne mogu) zaspati;spavati mrtvačkim (tvrdim, kamenim, dubokim) snom spavati čvrsto;to je moj san to oduvijek želim, to sam oduvijek želio;pusti snovi želje bez stvarne osnove, maštarije;zaspati vječnim snom eufem. umrijetiONOMASTIKASȁnja ž. os. ime; Sȁnjin m. os. ime, rij.pr.: Sȁnja (Zagreb, Omiš), Sȁnjarić (Podravska Slatina, Donji Miholjac), Sánjković (150, Međimurje, Zagreb, Vrbovec), Sánko (Vrbovec, sred. Dalmacija), Sánković (930, Benkovac, Istra, Primorje, Ivanec)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. sъnъ (rus. son, polj. sen), lit. sapnas ← ie. *swepnos (lat. somnus, grč. hýpnos)
Hrvatski jezični portal. 2014.