priviriti

privíriti (Ø, u što) svrš. <prez. prìvīrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. privírio/privírila ž>

DEFINICIJA

1. kratko sa strane, usput pogledati u unutrašnjost čega [priviriti u kavanu]

2. pejor. krišom htjeti saznati što, prodrijeti u što sa znatiželjom

3. pren. malo se obavijestiti, htjeti malo saznati o čemu, tek da se zadovolji znatiželja [priviriti u knjigu]

FRAZEOLOGIJA

nije ni privirio, ni priviriti nije ni pogledao u knjigu (tekst itd.), nije učio, nije se obavijestio

ETIMOLOGIJA

pri- + v. viriti