pròkōnzul — m 1. {{001f}}pov. bivši konzul koji je postao upravitelj ili vojni zapovjednik u jednoj od provincija u staroj rimskoj državi 2. {{001f}}pov. za Francuske revolucije, predstavnik građanske vlasti pri zapovjedništvima vojnih jedinica 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prókónzul — a m (ọ̑ ọ̑) 1. zgod., pri starih Rimljanih civilni in vojaški upravitelj province, ki je bil prej konzul: bil je prokonzul v Mali Aziji; prokonzul je zbiral legije za boj 2. antr. izumrla opica, najverjetnejši prednik šimpanza in gorile:… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
Madijevci — Màdijevci m mn DEFINICIJA pov. zadarska patricijska obitelj (10 12. st.) kojoj je rodonačelnik bio prior Majo, prokonzul (namjesnik) Dalmacije (986), iz koje je potekao prokonzul Dalmacije Grgur (11. st.) te biskup Stjepan (11. st.), više… … Hrvatski jezični portal
PRO- — {{upper}}PRO {{/upper}}1 kao prvi dio riječi označava: 1. {{001f}}(u tvorbi glagola) a. {{001f}}kretanje kroz što, između čega [probiti, progurati] b. {{001f}}radnju koja ima za posljedicu kakav otvor, pukotinu, trag probušiti, progristi,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pròkōnzulski — pril. kao prokonzul, na način prokonzula … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prokonzulski — pròkōnzulskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na prokonzule ETIMOLOGIJA vidi prokonzul … Hrvatski jezični portal
pro- — 3 DEFINICIJA kao prvi dio riječi označava zamjenu ili nižega po hijerarhiji u imenicama koje znače zvanje [prokonzul; prodekan] ETIMOLOGIJA lat. pro ; pro (prij.) … Hrvatski jezični portal