proprijetet

proprijètēt m <N mn proprijetéti>

DEFINICIJA

1. pravn. potpuno i neograničeno vlasništvo imovine; posjedovanje

2. zast. zemljište s nekretninama na njemu; imanje, dobro (ob. u smislu vlasništva nad njima)

3. razg. svojstvo koje pripada nekom čovjeku; osobina, odlika

4. (mn) teol. one vlastitosti po kojima se tri božanske osobe u Sv. Trojstvu međusobno razlikuju

ETIMOLOGIJA

njem. Proprietät fr. propriété ← lat. proprietas ≃ proprius: vlastiti