propast

prȍpāst ž <I -sti/-šću>

DEFINICIJA

1. potpuno uništenje svega (kao posljedica katastrofe, nesreće itd.)

2. materijalni ili moralni pad; slom, upropaštenje [naći se (stajati) na rubu propasti; srljati u propast]

3. prestanak postojanja; smrt

FRAZEOLOGIJA

baciti (gurnuti, povući) u propast upropastiti;

doći (sići) na rub propasti dospjeti u vrlo teško stanje;

naći se (stajati) na rubu propasti biti u vrlo teškom položaju;

ode mast u propast (u šali) sve je propalo, propalo je (ono što je bilo obilno, dobro itd.);

srljati u propast ulaziti u opasan, težak položaj;

to je moja (tvoja, njegova itd.) propast 1. to znači da ću (ćeš, će itd.) doživjeti propast 2. to je uzrok moje (tvoje, njegove itd.) propasti

ETIMOLOGIJA

vidi propasti