sokol

sȍkol m <N mn -i/-ovi>

DEFINICIJA

1. zool. ptica grabljivica (Falco) iz porodice pravih sokolova [sivi sokol; sokol grlaš; sokol lovac]

2. (+ sòkō) pren. retor. ekspr. knjiš. junak

3. (Sokol) organizacija za tjelesni odgoj, utemeljena 1862. u Pragu (utemeljitelj M. Tyrš); 1874. u Zagrebu osnovan Hrvatski Sokol (utemeljitelj J. Hanuš), kasnije Sokol Kraljevine Jugoslavije (režimska organizacija nastala nasilnim ukidanjem hrvatskoga društva)

ONOMASTIKA

Sȍkōl m. os. ime (narodno), zast.

pr. (prema zanimanju i od imena, usp. Atmadžić, Falkoni, Falkner, Šain): Sȍkō (120, Dubrovnik), Sȍkōl (870, Varaždin, Zagreb, Turopolje, sred. Dalmacija), Sȍkola (Vinkovci, I Slavonija), Sȍkolāj (Zagreb, Rijeka, Brač), Sokòlār (Požega, Zagreb), Sȍkoli (Rijeka, Istra), Sȍkolič (Zlatar Bistrica), Sȍkolić (920 Zagreb, Primorje, Gospić), Sȍkolji (Zagreb, Rijeka, Buje), Sȍkolov (Trogir, sred. Dalmacija, Petrinja), Sokólović (680, Samobor, Zagreb, Banovina, Slavonija)

top. (ob. kao ime vrhova): Sȍkōl, Sokólac, Sȍkolići, Sokòlina, Sokólovac i sl.; (naselja): Bȑđani Sokólovačkī (Koprivnica, 74 stan.), Làdislav Sokólovačkī (Koprivnica, 167 stan.), Sokólac Pȍdravskī (Virovitica, 166 stan.), Sȍkoli (Čabar, 29 stan.), Sokólovac (Beli Manastir, 70 stan.; Daruvar, 287 stan.), Tr̀novac Sokólovačkī (Koprivnica, 120 stan.), Vr̀hovac Sokólovačkī (Koprivnica, 64 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *sokolъ (rus. sókol, polj. sokół) ≃ skr. śakuntas: ptica grabljivica