pucati

pucati
pȕcati1 nesvrš. <prez. pȕcām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
1. (Ø) a. dobivati pukotine b. razlomiti se na dijelove, rascijepiti se [staklo/daska/kora puca]
2. (u koga, u što, na koga) a. gađati iz vatrenog oružja b. sport udariti loptu nogom ili baciti rukom nastojeći postići pogodak (u sportskim igrama)
3. žarg. a. (na koga) aludirati b. (na što) nastojati dokopati se koga/čega, postići kakav položaj
4. pod pritiskom iznutra ili na dodir izvana izbacivati tekući sadržaj (o plodovima) [šljiva puca, grožđe puca]
FRAZEOLOGIJA
čovjek bi pucao (kad to vidi i sl.) to je užasna nepravda, sramota koja izaziva gnjev;
(danas, noćas) drvo puca velika je hladnoća;
pogled puca (na što, na sve strane) pogled se širi na daljinu, vidi se sve do;
pucalo grmilo (o namjeri da se što učini) po (d) svaku cijenu, i u najgorim okolnostima, ma što da se dogodi, bez obzira na uvjete i posljedice, ništa me neće spriječiti [pucalo grmilo, ja sutra putujem];
puca mi prsluk, v. prsluk ;
puca mu srce za kim, za čim vrlo je žalostan, jako žali;
pucati na visoko ima neodmjerene želje (u traženju partnera, u želji za napredovanjem u službi itd.);
pucati od zavisti biti jako zavidan;
pucati od zdravlja biti čvrsta zdravlja;
pucati pred očima (komu) postajati jasnim;
(da) sve puca dodatak uz tekst u zn. opisa jakog intenziteta radnje, zbivanja ili stanja; na veliko, da se praši, sve u šesnaest
ETIMOLOGIJA
vidi puknuti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • pucati — pȕcati2 nesvrš. <prez. pȕcām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. činiti čistim odstranjujući prljavštinu; čistiti, rediti ETIMOLOGIJA njem. putzen ← nizoz. poetsen njem. Putzerei: čistionica …   Hrvatski jezični portal

  • ìspucati — (što, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ìspucān〉 1. {{001f}}(što) izbaciti iz vatrenog oružja metke ili patrone, {{c=1}}usp. {{ref}}pucati (2a){{/ref}} 2. {{001f}}(∅) dobiti pukotine (lak na površini slike od vremena,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • púhati — nesvrš. 〈prez. pȗšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako ∼; slabo ∼; lagano ∼] 2. {{001f}}(što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku struju zraka bez namjere ili …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • puhati — púhati nesvrš. <prez. pȗšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako puhati; slabo puhati; lagano puhati] 2. (što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku… …   Hrvatski jezični portal

  • napucati — nàpucati (se) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. nàpucān> DEFINICIJA 1. (što) jako udariti nogom [napucati loptu] 2. (koga, što) razg. a. v. nastrijeliti b. pogoditi čim (ob. u nogometu jako udarenom loptom) 3. (se)… …   Hrvatski jezični portal

  • zapucati — zàpucati (Ø) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. zàpucān> DEFINICIJA 1. a. početi pucati (iz vatrenog oružja) b. malo pripucati 2. žarg. dati se na put, otputiti se u daljinu 3. žarg. sport promašiti [zapucati jedanaesterac]… …   Hrvatski jezični portal

  • ispucati — ìspucati (se) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ìspucān> DEFINICIJA usp. pucati 1. (što) izbaciti iz vatrenog oružja metke ili patrone 2. (Ø) dobiti pukotine (lak na površini slike od vremena, zemlja od suše itd.) 3.… …   Hrvatski jezični portal

  • brzòmetka — ž 〈G mn ētkā/ ētkī〉 1. {{001f}}poluautomatska puška 2. {{001f}}zast. puška kojom se može brzo pucati; opetuša, repetirka …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • drápati — nesvrš. 〈prez. drȃpām, pril. sad. ajūći, prid. trp. drȃpān, gl. im. ānje〉 reg. 1. {{001f}}(što) cijepati ili kidati tako da se načini više uglavnom neodređenih dijelova [∼ papir]; derati, cijepati 2. {{001f}}pren. (∅) jako zacijeniti, postaviti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • dèrati — (drȁti) (koga, što) nesvrš. 〈prez. dȅrēm, pril. sad. dȅrūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}skidati kožu sa životinje; guliti 2. {{001f}}upotrebom trošiti; rabiti, habati (ob. o odjeći i obući) 3. {{001f}}nasilno prodirati, teći i izazivati promjene …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”