bezosjećajan
Look at other dictionaries:
bezosjećajnost — bezosjećájnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je bezosjećajan, koji nema smisla za tegobe drugoga, koji nema osjećaja za tuđe nevolje, koji nema samilosti; bešćutnost, bezdušnost ETIMOLOGIJA vidi bezosjećajan … Hrvatski jezični portal
bezosjećajno — bȅzosjećājno pril. DEFINICIJA na bezosjećajan način ETIMOLOGIJA vidi bezosjećajan … Hrvatski jezični portal
bezosjećájnōst — ž osobina onoga koji je bezosjećajan, koji nema smisla za tegobe drugoga, koji nema osjećaja za tuđe nevolje, koji nema samilosti; bešćutnost, bezdušnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
biròkrat — m 1. {{001f}}onaj koji je dio administrativnog aparata, dio birokracije 2. {{001f}}pren. onaj koji je nefleksibilan i bezosjećajan na poslu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bèzdušan — prid. 〈odr. šnī〉 koji nema duše, koji je bez osjećaja prema drugomu, bezosjećajan, okrutan, opr. duševan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bèšćutan — prid. 〈odr. tnī〉 koji je bezosjećajan, neosjetljiv na patnje drugoga; tup, ravnodušan prema potrebama, nevoljama itd. drugoga (doslovno koji je bez ćutila, koji ne ćuti) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȑce — sȑc|e sr 〈G mn sȓcā〉 1. {{001f}}anat. mišićni šuplji organ koji se nalazi u prsima i koji je glavni organ u optoku krvi 2. {{001f}}(+ potenc.) razg. unutarnji dio stvari ili biljke koji se izdvaja po svrsi, mekoći itd. [∼e olovke; ∼e lubenice;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stijéna — stijén|a ž 1. {{001f}}tvrda kamena masa, kamena litica [eruptivne ∼e; metamorfne ∼e; sedimentne ∼e]; greben, hrid 2. {{001f}}reg. zid unutar zgrade, pregradni zid ⃞ {{001f}}bacati bob o ∼u posl. baviti se uzaludnim poslom; biti tvrd, hladan kao… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȗp — prid. 〈odr. ī, komp. t‹pljī〉 1. {{001f}}koji nije dovoljno naoštren, kojim se ne može rezati, piliti, brijati i sl. 2. {{001f}}koji nije šiljast, kojim se ne može bosti 3. {{001f}}pren. a. {{001f}}koji je umno ograničen, koji slabo, teško shvaća… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stijena — stijéna ž <zb. stijȇnje> DEFINICIJA 1. tvrda kamena masa, kamena litica [eruptivne stijene; metamorfne stijene; sedimentne stijene]; greben, hrid 2. reg. zid unutar zgrade, pregradni zid FRAZEOLOGIJA bacati bob o stijenu posl. baviti se… … Hrvatski jezični portal
