- puhač
- pùhāč m <G puháča>DEFINICIJA1. onaj koji tehnikom puhanja oblikuje staklo2. glazb. duhačETIMOLOGIJAvidi puhati
Hrvatski jezični portal. 2014.
puhač
Look at other dictionaries:
pùhāč — m 〈G puháča〉 1. {{001f}}onaj koji tehnikom puhanja oblikuje staklo 2. {{001f}}glazb. duhač … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dùhāč — m 〈G duháča〉 glazb. reproduktivni umjetnik koji svira na duhačkom instrumentu (klarinetu, trubi itd.); puhač … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
staklopuhač — staklopùhāč m <G staklopuháča> DEFINICIJA radnik koji tehnikom puhanja oblikuje predmete od stakla ETIMOLOGIJA v. staklo + v. puhati, puhač … Hrvatski jezični portal
puhati — púhati nesvrš. <prez. pȗšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako puhati; slabo puhati; lagano puhati] 2. (što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku… … Hrvatski jezični portal
duhač — dùhāč m <G duháča> DEFINICIJA glazb. reproduktivni umjetnik koji svira na puhaćem (duhaćem) instrumentu (klarinetu, trubi itd.); puhač ETIMOLOGIJA vidi duhati … Hrvatski jezični portal
