javni

jȃvnī prid. <komp. jàvnijī>

DEFINICIJA

1. koji je poznat, neskriven, opr. tajni

2. koji je svakome pristupačan, namijenjen svima [javno predavanje, opr. zatvoreno]

3. koji je opći, općinski, općenarodni (u smislu organizacije društva i odnosa građanina prema državi) [javni interesi; javni dug, opr. privatni]

SINTAGMA

javna osoba poznata osoba;

javna prodaja, v. dražba;

javna rasvjeta rasvjeta na gradskim ulicama;

javna sigurnost osnovna služba unutarnjih poslova kao grane državne uprave;

javna služba uslužna djelatnost namijenjena široj zajednici (opskrba strujom, vodom, plinom i sl.);

javna ženska razg. prostitutka;

javni bilježnik osoba ovlaštena da sastavlja javne isprave, ovjerava potpise, prijepise i sl.; notar;

javni radovi veliki radovi na izgradnji objekata koji imaju opće značenje u nekoj zemlji (izgradnja cesta, melioracije, regulacija rijekā itd.);

javno dobro imovinsko dobro, zemljišni posjed;

javno mišljenje (mnijenje) mišljenje javnosti, naroda, ob. kao čimbenik koji utječe na društveno ili političko djelovanje;

javno pravo pravn. grana prava koja određuje organizaciju države i njezinih organa (ustavno, upravno, procesno pravo);

javno tužiteljstvo, v. tužiteljstvo

ETIMOLOGIJA

vidi jav