Jeremija

Jerèmija m

DEFINICIJA

1. v.

2. pov. bibl. jedan od četiriju velikih starozavjetnih proroka (o.628—583. pr. Kr.), pripisuje mu se Jeremijina knjiga u Starom zavjetu; prorok koji je prije prvoga pada Jeruzalema upozoravao na grijehe u vlastitom narodu zbog kojih mu prijeti propast; poslije razaranja Jeruzalema i odvođenja mnogih u ropstvo (586), oplakuje zlu sudbinu grada, zemlje i naroda

3. (jeremija) pren. onaj koji se stalno žali, onaj koji stalno kuka

ONOMASTIKA

m. os. ime (bibl. podrijetla); hip.: Jére, Jérko

pr. (u nekim primjerima preklapanje sa v. Jeronim): Erèmija (160, Banovina), Jerèmīć (450, I Slavonija, Kordun), Jerèmijaš (Osijek)

ETIMOLOGIJA

lat. Ieremias ← hebr. yirmëyāhū: Jahve je imenovao, oslobodio