pun

pun: pȕn prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

1. a. koji nema praznine; ispunjen, napunjen [puna posuda; puna vreća] b. koji je dokraja zaposjednut čime [grad pun ljudi]

2. a. koji sadrži u sebi mnogo čega, koji obiluje [pun lišća] b. koji je obuzet, prožet čim [pun gnjeva; pun radosti; pun nade]

3. od koga nije ništa oduzeto ili smanjeno; potpun, apsolutan, ničim ograničen [puno zadovoljstvo]

4. a. koji ima određenu, potrebnu normu, mjeru, količinu [pun kilometar] b. koji sadrži sve potrebne dijelove, sav [puna serija] c. koji je završen, doveden do kraja [puni krug]

5. a. koji je postigao najviši stupanj, u procvatu [puna mladost; puna ljepota] b. najveći, najviši, maksimalan (o brzini, sili) c. koji nije oslabljen, koji je u svojoj prirodnoj jačini (o glasu, zvuku); masivan [puno drvo]

6. koji je umjereno gojazan, krupan (o tijelu)

7. koji je potpun; cjelovit [puno značenje riječi]

SINTAGMA

dupkom (dupke) pun;

pun kao šipak potpuno pun, ispunjen do krajnjih mogućnosti;

pun Mjesec mijena kad se vidi Mjesečev krug u cjelini; uštap;

pun puncat prepun, krcat

FRAZEOLOGIJA

puna glava (čega) mnogo misliti i brinuti se o kome, čemu;

pune gaće, pun tur (imati) jako se uplašiti;

puna kapa (mi je svega) nepodnošljivo, nesnosno stanje;

puna mi je pipa = puna mi je kapa;

puna su mu usta koga/čega 1. iron. naveliko govori o kome/čemu 2. jako hvali;

pune ruke, šake (posla) vrlo mnogo;

punim jedrima (punom parom) svom snagom, najvećom brzinom;

pun puncat (pojačano) pun do krajnjih granica;

(biti) pun sebe uobražen, umišljen;

u punoj formi biti (u punu formu doći) potpuno u svakom pogledu pripremljen, spreman za što;

u punom jeku u najvećem razvitku;

u punom smislu riječi u svakom pogledu, potpun, pravi

ONOMASTIKA

Pùniša m. os. ime (narodno), zast.

pr. (nadimačka): Pùnoš (190, Zadar, Benkovac, S i sred. Dalmacija)

ETIMOLOGIJA

prasl. *pьlnъ (stsl. plъnъ, rus. pólnyj, polj. pełny), lit. pilnas ← ie. *plh₁nos (lat. plenus, got. fulls)

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Synonyms:

Quibble, clinch, calembourg, play upon words, witticism, conceit, paragram, Quibble, play upon words, make a pun

Look at other dictionaries:

Pun — Pun, v. t. [See {Pound} to beat.] To pound. [Obs.] [1913 Webster] He would pun thee into shivers with his fist. Shak. [1913 Webster] … The Collaborative International Dictionary of English
Pun — Pun, n. [Cf. {Pun} to pound, {Pound} to beat.] A play on words which have the same sound but different meanings; an expression in which two different applications of a word present an odd or ludicrous idea; a kind of quibble or equivocation.… … The Collaborative International Dictionary of English
Pun — Pun, v. i. [imp. & p. p. {Punned}; p. pr. & vb. n. {Punning}.] To make puns, or a pun; to use a word in a double sense, especially when the contrast of ideas is ludicrous; to play upon words; to quibble. Dryden. [1913 Webster] … The Collaborative International Dictionary of English
Pun — Pun, v. t. To persuade or affect by a pun. Addison. [1913 Webster] … The Collaborative International Dictionary of English
pun — pun, ni pun expr. nada. ❙ «¡Ni pun hijito! De técnica narrativa no tienes ni puta idea.» Álvaro de Laiglesia, Hijos de Pu. ❙ «¿Se sabe algo nuevo de Gregorio Liñán? Ni pum.» Pedro Casals, Disparando cocaína … Diccionario del Argot "El Sohez"
punđa — púnđa ž DEFINICIJA ženska frizura od podignute, začešljane i pričvršćene kose [nositi punđu; imati punđu] ETIMOLOGIJA mađ. punty … Hrvatski jezični portal
pun — [pun] n. [17th c. clipped form < ? It puntiglio, fine point, hence verbal quibble: see PUNCTILIO] the use of a word, or of words which are formed or sounded alike, in such a way as to juxtapose, connect, or bring out two or more of the… … English World dictionary
pun — Punning, ‘the humorous use of words to suggest different meanings’, has been a feature of language at least since the time of Aristotle, who approved of them in some kinds of writing. Some famous historical examples include the description by… … Modern English usage
pun — ► NOUN ▪ a joke exploiting the different meanings of a word or the fact that there are words of the same sound and different meanings. ► VERB (punned, punning) ▪ make a pun. DERIVATIVES punster noun. ORIGIN perhaps an abbreviation of obsolete… … English terms dictionary
pun|ka — pun|kah or pun|ka «PUHNG kuh», noun. (in India and Indonesia) a fan, especially a large swinging fan hung from the ceiling and kept in motion by a servant or by machinery: »The courtroom was sombre…High up…the punkahs were swaying short to and… … Useful english dictionary

Academic Dictionaries and Encyclopedias

pun

Look at other dictionaries:

Share the article and excerpts

Academic Dictionaries and Encyclopedias

Hrvatski jezični portal

pun

Look at other dictionaries:

Share the article and excerpts

Direct link