put

pȗt [b] (I)[/b] m <G púta, I pútem/pútom, N mn pútevi/pútovi/púti knjiš., G pútēvā/pútōvā>

DEFINICIJA

1. a. utaban i utrt dio zemlje koji služi za prolaženje i kretanje [seoski put; kolni put] b. prostor po kome se ili kroz koji se odvija kretanje i javni promet [morski put; vodeni put; zračni put]

2. a. veza s dalekim krajevima [put svile] b. cesta

3. način, sredstvo, mogućnost da se dođe do čega [ima puta i načina]

4. (ob. mn) anat. organ u obliku kanala kojim se vrši kakva fiziološka funkcija [dišni putevi]

5. odlazak i boravak izvan svoga mjesta (radi posla, upoznavanja, proučavanja, sporta i sl.); putovanje [krenuti na put; otići na put; biti na putu]

6. smjer kretanja, aktivnosti, razvitka itd. [pokazati put; naći pravi put]

7. putanja, staza, trag koji se konstruira, zamišlja ili predočuje kao kretanje nekog tijela i sl. [put nebeskog tijela]

SINTAGMA

kozji put staza nastala na teškom brdovitom terenu;

plovni put pom. vode određene za plovidbu brodova;

seoski put utaban, ob. nepopločen put između dva sela;

vječni (posljednji) put odlazak na drugi svijet

FRAZEOLOGIJA

biti (stajati) na putu komu pren. ometati koga;

biti na putu do čega pren. približavati se uspjehu, ostvarenju čega;

biti na dobrom (pravom) putu, poći pravim putem živjeti čestito, pošteno;

biti na krivom (pogrešnom) putu, poći lošim, rđavim putem živjeti lošim, poročnim načinom života;

činiti (načiniti, čistiti, praviti) put 1. (sebi) činiti, načiniti prolaz 2. pren. postići položaj, uspjeh u čemu 3. (drugomu) ukloniti se komu s puta;

činiti (načiniti, čistiti, krčiti, prokrčiti, otvoriti, otvarati, probiti, probijati, (po)ravnati, pripremiti, pripremati) put pren. stvoriti, stvarati uvjete za ostvarenje čega;

dati se (krenuti, otpraviti se) na put otputovati;

ići (poći) putem najmanjeg otpora prilagoditi se prilikama radi vlastite koristi;

ići svojim putem raditi, postupati, živjeti po svojoj volji, prema svojim sklonostima;

izgubiti put zalutati;

izvesti na put koga pren. odgojiti, učiniti dijete sposobnim za samostalan život;

kazati (pokazati) put;

skrenuti na (pravi) put pren. uputiti koga, pokazati pravac, pravilan način da postigne što;

ležati na putu (o novcu) pren. biti vrlo pristupačan, pružati se kao mogućnost lake zarade;

naći se na putu (komu) = stati na put (komu);

naći svoj put doći do pravog izražaja prema svojim sposobnostima;

nisam našao na putu nemam za bacanje, ne želim uzalud trošiti ni razbacivati;

otvoriti nove putove (čemu) naći, stvoriti nove mogućnosti za ostvarenje čega;

preko puta na suprotnoj strani;

sretan put! želja da se sretno i uspješno putuje;

stati na put komu presjeći, zapriječiti, ometati u čemu;

stati (ostati) na pola puta pren. započeto ne dovršiti, odustati od započeta posla;

težak, trnovit put pren. mučan, težak život;

tražiti, biti za srednji put biti neutralan, umjeren, tražiti sredinu između krajnosti;

uzeti put pod noge uputiti se pješice;

uz put 1. pokraj, pored puta 2. usput, uzgred

ONOMASTIKA

Pȗtnīk m. os. ime, zast.

pr. (prema zanimanju, usp. Cestar te kao putnik trgovac): Pòtarić (Samobor, Međimurje), Pòtec (Varaždin), Pútak (150, Donja Stubica, Z Slavonija. Moslavina), Pȕtār (260, Ivanec, Zagorje, Moslavina), Pùtarek (190, Ivanec, Zagorje, Novska), Pȗtnīk (490, Sinj, Split, Slavonija), Putníković (Šibenik, Orahovica, S Dalmacija)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. pǫtь (rus. put', polj. pąć), stprus. pintis ← ie. *ponth₂- (lat. pons: most, grč. póntos: more, pátos: put)