put

put
pȗt [b] (I)[/b] m <G púta, I pútem/pútom, N mn pútevi/pútovi/púti knjiš., G pútēvā/pútōvā>
DEFINICIJA
1. a. utaban i utrt dio zemlje koji služi za prolaženje i kretanje [seoski put; kolni put] b. prostor po kome se ili kroz koji se odvija kretanje i javni promet [morski put; vodeni put; zračni put]
2. a. veza s dalekim krajevima [put svile] b. cesta
3. način, sredstvo, mogućnost da se dođe do čega [ima puta i načina]
4. (ob. mn) anat. organ u obliku kanala kojim se vrši kakva fiziološka funkcija [dišni putevi]
5. odlazak i boravak izvan svoga mjesta (radi posla, upoznavanja, proučavanja, sporta i sl.); putovanje [krenuti na put; otići na put; biti na putu]
6. smjer kretanja, aktivnosti, razvitka itd. [pokazati put; naći pravi put]
7. putanja, staza, trag koji se konstruira, zamišlja ili predočuje kao kretanje nekog tijela i sl. [put nebeskog tijela]
SINTAGMA
kozji put staza nastala na teškom brdovitom terenu;
plovni put pom. vode određene za plovidbu brodova;
seoski put utaban, ob. nepopločen put između dva sela;
vječni (posljednji) put odlazak na drugi svijet
FRAZEOLOGIJA
biti (stajati) na putu komu pren. ometati koga;
biti na putu do čega pren. približavati se uspjehu, ostvarenju čega;
biti na dobrom (pravom) putu, poći pravim putem živjeti čestito, pošteno;
biti na krivom (pogrešnom) putu, poći lošim, rđavim putem živjeti lošim, poročnim načinom života;
činiti (načiniti, čistiti, praviti) put 1. (sebi) činiti, načiniti prolaz 2. pren. postići položaj, uspjeh u čemu 3. (drugomu) ukloniti se komu s puta;
činiti (načiniti, čistiti, krčiti, prokrčiti, otvoriti, otvarati, probiti, probijati, (po)ravnati, pripremiti, pripremati) put pren. stvoriti, stvarati uvjete za ostvarenje čega;
dati se (krenuti, otpraviti se) na put otputovati;
ići (poći) putem najmanjeg otpora prilagoditi se prilikama radi vlastite koristi;
ići svojim putem raditi, postupati, živjeti po svojoj volji, prema svojim sklonostima;
izgubiti put zalutati;
izvesti na put koga pren. odgojiti, učiniti dijete sposobnim za samostalan život;
kazati (pokazati) put;
skrenuti na (pravi) put pren. uputiti koga, pokazati pravac, pravilan način da postigne što;
ležati na putu (o novcu) pren. biti vrlo pristupačan, pružati se kao mogućnost lake zarade;
naći se na putu (komu) = stati na put (komu);
naći svoj put doći do pravog izražaja prema svojim sposobnostima;
nisam našao na putu nemam za bacanje, ne želim uzalud trošiti ni razbacivati;
otvoriti nove putove (čemu) naći, stvoriti nove mogućnosti za ostvarenje čega;
preko puta na suprotnoj strani;
sretan put! želja da se sretno i uspješno putuje;
stati na put komu presjeći, zapriječiti, ometati u čemu;
stati (ostati) na pola puta pren. započeto ne dovršiti, odustati od započeta posla;
težak, trnovit put pren. mučan, težak život;
tražiti, biti za srednji put biti neutralan, umjeren, tražiti sredinu između krajnosti;
uzeti put pod noge uputiti se pješice;
uz put 1. pokraj, pored puta 2. usput, uzgred
ONOMASTIKA
Pȗtnīk m. os. ime, zast.
pr. (prema zanimanju, usp. Cestar te kao putnik trgovac): Pòtarić (Samobor, Međimurje), Pòtec (Varaždin), Pútak (150, Donja Stubica, Z Slavonija. Moslavina), Pȕtār (260, Ivanec, Zagorje, Moslavina), Pùtarek (190, Ivanec, Zagorje, Novska), Pȗtnīk (490, Sinj, Split, Slavonija), Putníković (Šibenik, Orahovica, S Dalmacija)
ETIMOLOGIJA
prasl. i stsl. pǫtь (rus. put', polj. pąć), stprus. pintis ← ie. *ponth2- (lat. pons: most, grč. póntos: more, pátos: put)

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую
Synonyms:

Look at other dictionaries:

  • put — put …   Dictionnaire des rimes

  • pût — pût …   Dictionnaire des rimes

  • put — W1S1 [put] v past tense and past participle put present participle putting [T] ▬▬▬▬▬▬▬ 1¦(move to place)¦ 2¦(change somebody s situation/feelings)¦ 3¦(write/print something)¦ 4¦(express)¦ 5 put a stop/an end to something 6 put something into… …   Dictionary of contemporary English

  • put — [ put ] (past tense and past participle put) verb transitive *** ▸ 1 move something to position ▸ 2 cause to be in situation ▸ 3 write/print something ▸ 4 make someone go to place ▸ 5 give position on list ▸ 6 build/place somewhere ▸ 7 express in …   Usage of the words and phrases in modern English

  • Put — Put, v. t. [imp. & p. p. {Put}; p. pr. & vb. n. {Putting}.] [AS. potian to thrust: cf. Dan. putte to put, to put into, Fries. putje; perh. akin to W. pwtio to butt, poke, thrust; cf. also Gael. put to push, thrust, and E. potter, v. i.] 1. To… …   The Collaborative International Dictionary of English

  • Put — Put, v. t. [imp. & p. p. {Put}; p. pr. & vb. n. {Putting}.] [AS. potian to thrust: cf. Dan. putte to put, to put into, Fries. putje; perh. akin to W. pwtio to butt, poke, thrust; cf. also Gael. put to push, thrust, and E. potter, v. i.] 1. To… …   The Collaborative International Dictionary of English

  • put — [poot] vt. put, putting [ME putten < or akin to OE potian, to push: mod. senses prob. < Scand, as in Dan putte, Swed dial. putta, to put away, push, akin to OE pyttan, to sting, goad] 1. a) to drive or send by a blow, shot, or thrust [to… …   English World dictionary

  • put — ► VERB (putting; past and past part. put) 1) move to or place in a particular position. 2) bring into a particular state or condition: she tried to put me at ease. 3) (put on/on to) cause to carry or be subject to. 4) assign a value, figure, or… …   English terms dictionary

  • Put — (put; often p[u^]t in def. 3), v. i. 1. To go or move; as, when the air first puts up. [Obs.] Bacon. [1913 Webster] 2. To steer; to direct one s course; to go. [1913 Webster] His fury thus appeased, he puts to land. Dryden. [1913 Webster] 3. To… …   The Collaborative International Dictionary of English

  • puţ — PUŢ, puţuri, s.n. 1. Groapă cilindrică sau pătrată, adesea cu pereţii pietruiţi sau cu ghizduri împrejur, săpată în pământ până la nivelul unui strat de apă şi care serveşte la alimentarea cu apă potabilă; fântână. ♢ Puţ absorbant = groapă făcută …   Dicționar Român

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”