puška

pȕška ž <D L -šci/-i, G mn -šākā>

DEFINICIJA

1. vatreno vojničko ili lovačko oružje s jednom ili dvije cijevi [vojnička puška; lovačka puška]

2. meton. vojnik, ratnik [pedeset pušaka]

3. žarg. vrlo atraktivna žena

SINTAGMA

duga puška puška koja ima veću dužinu od uobičajene puške istog sistema (ob. kremenjača);

kratka puška kubura;

podvodna puška harpun s oprugom za ribolov

FRAZEOLOGIJA

baciti, ostaviti pušku prestati se boriti, predati se bez borbe;

bez ispaljene puške, a da puška nije opalila zauzeti ili osvojiti bez borbe;

bojati se prazne puške bojati se čega što ne može naškoditi;

iz prazne puške se ne puca bez novaca ništa se ne može poduzeti, ništa se ne može ako nema mogućnosti;

kao iz puške odgovoriti odmah, smjesta, bez razmišljanja;

kao napeta puška biti posve napet (od znatiželje, čekati obračun, pripravan na akciju);

kao puška! odlično radi, savršeno funkcionira (kad se što iskušava);

nositi pušku retor. biti vojnik, služiti u vojsci;

pozvati pod pušku retor. pozvati u vojsku;

u punoj pušci jedan vrag, u praznoj dva lov. posl.

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i prema zanimanju): Pȕkšār (Samobor, Jastrebarsko), Pùkšec (240, Sesvete, Zagreb, Prigorje, v. i put), Pȕkšić (Turopolje, Varaždin, Zagreb), Pùskarić (Zagreb, Ogulin), Puškàdija (370, Novi Marof, S Hrvatska), Pȕškār (490, Zagreb, Jastrebarsko, Kordun, Banovina), Puškàrčuk (Slavonski Brod), Puškárević (Slavonski Brod, Rijeka, Istra), Pùškarić (2145, Ogulin, Slunj, Slavonija), Pȕškāš (120, Đurđevac, Slavonija)

ETIMOLOGIJA

srvnjem. būhse: kutija, (lovačka) puška