impedancija

impedàncija ž

DEFINICIJA

fiz. općenito, omjer neke oscilirajuće veličine (sila, elektromotorna sila itd.) i neke druge veličine (ubrzanje, struja itd.) koji mjeri reakciju sustava na tu prvu veličinu

SINTAGMA

električna impedancija (simbol Z) veličina koja mjeri otpor strujnog kruga prolasku struje i na taj način određuje amplitudu struje; kod istosmjerne struje to je omski otpor R, kod izmjenične struje uz omski otpor impedanciji pridonosi također i reaktancija (reaktanciju određuju kapacitet i induktivitet strujnog kruga);

mehanička impedancija kompleksni omjer sile koja djeluje u smjeru gibanja i brzine

ETIMOLOGIJA

vidi impedimentum