imanèntan — prid. 〈odr. tnī〉 fil. 1. {{001f}}koji je sadržan u biti neke pojave, a ne potječe od nekog djelovanja izvana, koji proistječe iz same naravi koga ili čega; urođen 2. {{001f}}koji je sadržan u nekoj pojavi, koji ne prelazi tu pojavu i ostaje njome … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
politeìzam — m 〈G zma〉 religijsko filozofsko učenje koje dopušta opstojnost više bogova i božanstava od kojih je svaki zaštitnik neke djelatnosti ili događanja u svijetu ili je imanentan događanju; mnogoboštvo, opr. monoteizam ✧ {{001f}}fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
transcendèntān — transcendènt|ān prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji prekoračuje neko područje, granicu; prekogranični 2. {{001f}}fil. koji nadilazi a. {{001f}}iskustvo; nadiskustven b. {{001f}}sve što izvansubjektivno postoji c. {{001f}}sve natprirodno, nadosjetno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùrođen — prid. 〈odr. ī〉 koji je od rođenja, u prirodi, naravi, ono s čime se tko rodio; imanentan, inherentan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
politeizam — politeìzam m <G zma> DEFINICIJA religijsko filozofsko učenje koje dopušta opstojnost više bogova i božanstava od kojih je svaki zaštitnik neke djelatnosti ili događanja u svijetu ili je imanentan događanju; mnogoboštvo, opr. monoteizam… … Hrvatski jezični portal
imanencija — imanèncija ž DEFINICIJA fil. svojstvo onoga što je imanentno ETIMOLOGIJA vidi imanentan … Hrvatski jezični portal
imanentizam — imanentìzam m <G zma> DEFINICIJA fil. teorija koja poriče mogućnost shvaćanja objektivne stvarnosti i metafizičkog bitka predmeta vlastite spoznaje [etički imanentizam; religiozni imanentizam; metafizički imanentizam] ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
imanentnost — imanèntnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je imanentno ETIMOLOGIJA vidi imanentan … Hrvatski jezični portal