hrvatski

hr̀vātskī prid.

DEFINICIJA

1. koji se odnosi na Hrvate i Hrvatsku [hrvatski narod; hrvatski osjećaj; hrvatski običaji]

2. (u im. službi) razg. hrvatski jezik

SINTAGMA

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) najviša znanstvena i kulturna ustanova u Hrvatskoj, osnovana 1866. zalaganjem J. J. Strossmayera kao Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (od 1866. do 1941. i od 1945. do 1991);

Hrvatska bratska zajednica (HBZ) (engl. Croatian Fraternal Union) najjača organizacija hrvatskih iseljenika u SAD-u i Kanadi; osnovana 1894;

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) vladajuća stranka u Hrvatskoj 1990—2000, osnovana 1989;

Hrvatska matica iseljenika udruženje osnovano u Hrvatskoj 1951. radi njegovanja veza s hrvatskim iseljenicima u svijetu;

Hrvatska misao »časopis za narodno gospodarstvo, književnost i politiku«, polumjesečnik 1902—1906, glavni pokretač i jedan od urednika Stjepan Radić;

Hrvatska mlada lirika kultna zbirka pjesama objavljena u Zagrebu 1914. s pjesmama dvanaestorice autora među kojima su Ivo Andrić, Janko Polić Kamov i Tin Ujević; knjiga je predstavila »drugi naraštaj hrvatske moderne«;

Hrvatska narodna stranka (HNS) osnovana 1990, od 2000. u koalicijskoj vlasti;

Hrvatska radio-televizija (HRT) sustav radijskih i TV postaja sa središtem u Zagrebu, osnovana 1990;

Hrvatska revija književni časopis, izlazio 1928—1945. u izdanju Matice Hrvatske u Zagrebu, 1951—1990. u Buenos Airesu, Parizu, Münchenu i Barceloni, glavno književno-kulturno-političko glasilo hrv. inteligencije u političkoj emigraciji; od 1991. povremeno izlazi u Zagrebu;

Hrvatska seljačka stranka (HSS) osnovana 1904. kao HPSS (Stjepan i Antun Radić), reaktivirana 1989, od 2000. u koalicijskoj vlasti, usp. haesesovac;

Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS) osnovana 1989, od 2000. u koalicijskoj vlasti;

Hrvatska stranka prava, v. pravaš;

hrvatska šutnja publ. žarg. navodno uobičajeni konformizam hrvatske javnosti i političara (ob. korišten za razdoblje nakon 1971. i kasnih 1980-ih);

Hrvatska vojska (HV) oružane snage RH, osnovane 1990—1991;

Hrvatski dnevnik dnevno glasilo HSS-a, izlazio u Zagrebu 1936—1941;

Hrvatski glazbeni zavod (HGZ) najstarija glazbena ustanova u Hrvatskoj, utemeljena 1827. u Zagrebu;

hrvatski jal navodno vrlo raširena zavist Hrvata i hrvatskih građana (»nek̕ susjedu crkne krava«);

hrvatski jezik 1. jezik kojim govore Hrvati kao izvorni govornici; hrvatski 2. lingv. južnoslavenski (zapadnojužnoslavenski) jezik iz baltoslavenske grane indoeuropske jezične porodice 3. govorni, standardni i službeni jezik u Republici Hrvatskoj;

hrvatski (standardni, književni) jezik tradicijom i pismenošću oblikovan sustav na glasovnoj i gramatičkoj osnovi štokavskog narječja ijekavsko-jekavskog govora (pov. i ikavskog);

Hrvatski list informativni dnevnik nacionalne, uglavnom desne orijentacije, izlazio u Osijeku 1920—1941;

Hrvatski narod pokrenut 1939. kao tjednik, 1941—1945. središnji dnevni list u NDH;

Hrvatski narodni preporod pov. naziv za nacionalni, politički i kulturni pokret u Hrvatskoj 1835—1848, poznatiji pod imenom Ilirski pokret;

hrvatski ovčar kinol. stara pasmina domaćega psa, poznat od 14. st.; svinjar, bikar;

Hrvatski papinski zavod Sv. Jeronima osnovan u Rimu 1787. kao odgojni zavod za svećeničke pripravnike iz hrvatskih krajeva;

Hrvatski sabor, usp. Sabor Republike Hrvatske, v. sabor (2a);

Hrvatski sokol tjelovježbena organizacija osnovana 1874. s ciljem »tjelesnog, moralnog i intelektualnog odgoja naroda«; raspušten 1929. kad je osnovan Jugoslavenski sokol;

Hrvatski tjednik objavljena 33 broja 1971. u Zagrebu, najvažnije novinsko glasilo koje je izražavalo ideje »hrvatskog proljeća«; posljednji broj zabranjen;

hrvatsko pitanje pov. pol. problem rješavanja budućeg organiziranja hrvatskih zemalja u Austro-Ugarskoj i Jugoslaviji, ob. kako ga vide sudionici hrv. nacionalnog pokreta;

Hrvatsko pravo novine Čiste stranke prava, izlazile u Zagrebu 1895—1911. i 1924—1932;

Hrvatsko proljeće naziv za politički, kulturni i gospodarski pokret u Hrvatskoj krajem 1960-ih, koji je težio liberalizaciji političkog režima i većoj samostalnosti Hrvatske u okviru Jugoslavije; vode ga čelnici SKH Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo; ugušen u unutarpartijskom obračunu u prosincu 1971;

Hrvatsko-srpska koalicija pol. pov. vodeća politička stranka u Hrvatskoj 1906—1918, rezultat politike utemeljene na Riječkoj i Zadarskoj rezoluciji 1905;

Hrvatsko-Ugarska nagodba pov. dogovor hrvatske i ugarske strane u srpnju 1868. o budućim odnosima i diobi ovlasti: Hrvatskoj i Slavoniji ostavljeni su unutrašnji poslovi, pravosuđe i školstvo s vjerskim poslovima, Hrvatima je priznat status političkog naroda koji s Ugarskom čini jednu državnu zajednicu;

Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo pov. državna zajednica nastala izborom ugarskog kralja Kolomana za hrv.-dalmatinskog kralja 1102; konačno razvrgnuta 1918

ETIMOLOGIJA

vidi Hrvatska