- boj
- bȏj1 m <G bȍja, N mn bòjevi/bȍji jez. knjiž.>DEFINICIJApov. jez. knjiž. oružani sukob dviju vojski (ob. za starinsku vojsku, naoružanje i način ratovanja) [boj se bije; zametnuti boj, ekspr. započeti boj, ući u borbu]ONOMASTIKAm. os. imena (narodna): Bòjimir, Bòjislav; hip.: Bòjan; Bòjana ž. os. ime; hip.: Bójapr.: Bòjanić (1170, Hvar, Slavonija), Bojánović (Bòjanović) (100, Dubrovnik, Koprivnica, Županja), Bȏjčić (550, Zagora, Z Slavonija), Bójić (840, sred. Dalmacija, Zagreb), Bojínović (Zagreb, Crikvenica, Sisak), Bȏjka (Vinkovci, Jastrebarsko), Bȏjkić (Split, Labin, Dalmacija), Bȏjko (130, Posavina, Prigorje), Bójković (Samobor, Split, Istra), Bòjović (110, Split, Dubrovnik, Obrovac)ETIMOLOGIJAprasl. *bojь (rus. boj, polj. bój) ≃ biti2, bitka, v.
Hrvatski jezični portal. 2014.