iscrpljen
Look at other dictionaries:
dòdna — pril. 1. {{001f}}tako da se posuda isprazni, da ništa ne ostane, do samoga dna, do najveće dubine [popiti ∼]; do dna 2. {{001f}}pren. ne ostavljajući ništa; dokraja [predmet razgovora iscrpljen je ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ispìjen — prid. koji je iscrpljen; [∼ u licu]; istrošen, iscijeđen (o osobama) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krȅpao — prid. 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}krepati{{/ref}} 2. {{001f}}koji više nije živ (o životinji) [∼ pas] 3. {{001f}}razg. koji je vrlo iscrpljen, koji je ostao bez snage; nemoćan, onemoćao, krepan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lı̏psati — (∅) svrš. 〈prez. lı̏pšēm, pril. pr. āvši, imp. lı̏pši, prid. rad. lı̏psao〉 1. {{001f}}uginuti (ob. za konja i govedo) 2. {{001f}}pren. biti iscrpljen od fizičke aktivnosti [∼ od umora] ⃞ {{001f}}lipši magarče do zelene trave, {{c=1}}v.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ni — ni1 1. {{001f}}vezn. pri izlaganju i nabrajanju poriče postojanje ili prisutnost [∼ tu ∼ tamo] ⃞ {{001f}}∼ brigeša (o onome tko ne pokazuje ni najmanje brige za što); ∼ glave ∼ repa besmisleno; ∼ gore ∼ dolje ni koristi ni štete, ni uspjeh ni… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zbȍg — (koga, čega) prij. kazuje uzrok koji ob. nema izravan fizički dodir sa subjektom: 1. {{001f}}uzrok čovjek ili živo biće [ne mogu na odmor ∼ djece; sve zlo dogodilo se ∼ jednog čovjeka] 2. {{001f}}uzrok pojam ili izravna zapreka ili uzrok čemu [ne … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ávet — ž 〈I i〉 1. {{001f}}zastrašujuće ili zagonetno priviđenje slike mrtvog čovjeka ili neprirodnog bića, simbol smrti; sablast, utvara, prikaza 2. {{001f}}pren. ono što izaziva užas, gađenje, strah [∼ prošlosti] ⃞ {{001f}}(biti) kao ∼ (biti) vrlo slab … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìscr̄pljenōst — ž 〈I osti/ ošću〉 stanje onoga koji je iscrpljen i onoga što je iscrpljeno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ìzmučen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}dosl., {{c=1}}v. {{ref}}izmučiti{{/ref}} 2. {{001f}}koji je iscrpljen, izgnjavljen, oslabio od napora … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
žîv — prid. 〈odr. ī, komp. žı̏vljī〉 1. {{001f}}koji živi, koji je u životu [∼i primjer] 2. {{001f}}a. {{001f}}koji je pun života b. {{001f}}koji se ističe aktivnošću; djelatan [∼a atmosfera] c. {{001f}}koji je pun pokreta; prometan, bučan [∼ promet] 3 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
