iskrenost

iskrenost
ȉskrenōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>
DEFINICIJA
osobina onoga koji je iskren
ETIMOLOGIJA
vidi iskren

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • iskrénost — i ž (ẹ̄) lastnost, značilnost iskrenega človeka: zelo radi so ga imeli zaradi njegove iskrenosti; v njenih očeh je bral iskrenost / zdravnik je čutil iskrenost njegove zahvale; ekspr. povedal je, kakor je mislil, z vso iskrenostjo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • cìnik — m 〈N mn ici〉 1. {{001f}}fil. sljedbenik filozofske škole koju je u 4. st. pr. Kr. osnovao Sokratov učenik Antisten; kinik 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}onaj koji otvoreno, hladno, često i podrugljivo pokazuje nevjericu u ljudsku iskrenost, poštenje …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nijet — nìjet m DEFINICIJA isl. 1. po islamskim propisima i običajima čestita i dobra namjera u nekom djelu, važnija od oblika u kojem se obavlja (npr. iskrenost molitve važnija je od jezika na kojem se izgovara) 2. izreka na arapskom ili bošnjačkom (ili …   Hrvatski jezični portal

  • kordijalnost — kordijálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je kordijalan; srdačnost, iskrenost, prisnost ETIMOLOGIJA vidi kordijalan …   Hrvatski jezični portal

  • unkcija — ùnkcija ž DEFINICIJA 1. crkv. čin pomazanja, kao obred posvećenja ili liječenja 2. pomast, ljekovita mast ili ulje koje se koristi u činu pomazanja 3. ono što ublažuje ili okrepljuje; balzam 4. rij. pretjerana iskrenost ili želja da se kome ugodi …   Hrvatski jezični portal

  • cinik — cìnik m <N mn ici> DEFINICIJA 1. fil. sljedbenik filozofske škole koju je u 4. st. pr. Kr. osnovao Sokratov učenik Antisten; kinik 2. razg. a. onaj koji otvoreno, hladno, često i podrugljivo pokazuje nevjericu u ljudsku iskrenost, poštenje …   Hrvatski jezični portal

  • nènarejênost — i ž (ȅ é) knjiž. naravnost, preprostost: osebe v romanu privlačujejo zaradi svoje nenarejenosti / nenarejenost njegovega veselja je bila zelo prepričljiva resničnost, iskrenost …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • pogréšati — am nedov. (ẹ) 1. čutiti odsotnost, manjkanje koga, česa: pogreša prijetno družbo; pogrešati iskrenost, toplino; v knjigi pogrešamo ilustracije; pogrešajo dobrega strokovnjaka / dobro mu je pri njih, ničesar ne pogreša // navadno s prislovnim… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”