istinoljubiv
Look at other dictionaries:
istinoljùbiv — prid. 〈odr. ī〉 koji slijedi istinu, koji se drži istine, koji voli istinu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
istinoljubivost — istinoljùbivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je istinoljubiv; istinoljublje ETIMOLOGIJA vidi istinoljubiv … Hrvatski jezični portal
istinoljùbivōst — ž osobina onoga koji je istinoljubiv; istinoljublje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
istinoljubac — istinoljúbac m <N mn úpci> DEFINICIJA onaj koji ljubi, voli istinu, koji ne laže i ne dopušta laganje [istinoljubac uvijek govori istinu] ETIMOLOGIJA vidi istinoljubiv … Hrvatski jezični portal
istinoljublje — ȉstinoljūblje sr DEFINICIJA v. istinoljubivost ETIMOLOGIJA vidi istinoljubiv … Hrvatski jezični portal
