- izolučiti
- izòlučiti (što) svrš. <prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. izòlučen>DEFINICIJAterm. spiralno ižlijebiti cijev iznutra, izraditi naoklis (o cijevi vatrenog oružja kroz koju prolazi zrno, za razliku od glatke cijevi kroz koju prolazi sačma)ETIMOLOGIJA
Hrvatski jezični portal. 2014.