Hrvatski jezični portal. 2014.
izùčiti — svrš. 〈prez. ìzučīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìzučen〉 1. {{001f}}(što) postići u čemu potpuno znanje, istraživanje, u potpunosti ovladati čime, dokraja naučiti [∼ zanat] 2. {{001f}}(koga) dati kome takvo znanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izučíti — ím dov., izúčil (ȋ í) 1. usposobiti koga za opravljanje določenega poklica, zlasti fizičnega: sina je izučil svoje obrti; izučiti koga za kovača / izučiti psa za lov 2. omogočiti komu, da se tako usposobi: s skromno plačo ga je izučil 3. ekspr.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
stolàrija — stolàrij|a ž 1. {{001f}}ukupnost predmeta koje izrađuje stolar 2. {{001f}}razg. stolarski obrt, zanat [izučiti ∼u]; stolarstvo ∆ {{001f}}građevna ∼a okviri, prozori i vrata koji se ugrađuju pri gradnji objekta itd … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zànāt — m 〈G zanáta〉 1. {{001f}}izučena proizvodna, prerađivačka, obrađivačka ili uslužna djelatnost [zidarski ∼; klesarski ∼]; obrt 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}zanimanje, struka, zvanje, profesija [od ∼a izvježban, pravi] b. {{001f}}vještina, umješnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stolarija — stolàrija ž DEFINICIJA 1. ukupnost predmeta koje izrađuje stolar 2. razg. stolarski obrt, zanat; stolarstvo [izučiti stolariju] SINTAGMA građevna stolarija okviri, prozori i vrata koji se ugrađuju pri gradnji objekta itd. ETIMOLOGIJA vidi stolar … Hrvatski jezični portal
zanat — zànāt m <G zanáta> DEFINICIJA 1. izučena proizvodna, prerađivačka, obrađivačka ili uslužna djelatnost [zidarski zanat; klesarski zanat]; obrt 2. razg. a. zanimanje, struka, zvanje, profesija [od zanata izvježban, pravi] b. vještina,… … Hrvatski jezični portal
izučavatelj — izučàvatelj m DEFINICIJA onaj koji proučava, razmatra, studira; izučavalac ETIMOLOGIJA vidi izučiti … Hrvatski jezični portal
izučavati — izučávati (što) nesvrš. <prez. izùčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. stjecati osnovna znanja o čemu; učiti 2. proučavati, studirati ETIMOLOGIJA vidi izučiti … Hrvatski jezični portal
izučenost — ìzučenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je izučen ETIMOLOGIJA vidi izučiti … Hrvatski jezični portal
izučavalac — izučàvalac m <G aoca, N mn aoci> DEFINICIJA v. izučavatelj ETIMOLOGIJA vidi izučiti … Hrvatski jezični portal
