izvoljeti

izvoljeti: izvòljeti (što) svrš. <prez. ìzvolīm, pril. pr. -ēvši, imp. izvòli, prid. rad. izvòlio/izvòljela ž>

DEFINICIJA

1. arh. (u formulama administrativne i dvorske pristojnosti) udostojiti se, milostivo pristati, ushtjeti, blagoizvoljeti

2. razg. blagonaklono uzeti ili prihvatiti

FRAZEOLOGIJA

izvoli! izvolite! (ležeran izgovor: izvol'te!) izraz pristojnog nuđenja (mjesta za sjedenje, proizvoda na prodaju);

neka (samo) izvoli 1. nuđenje ili hrabrenje treće osobe preko prisutne 2. neka samo pokuša (prijetnja, izazov)

ETIMOLOGIJA

iz- + v. voljeti

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

izvòljeti — (što) svrš. 〈prez. ìzvolīm, pril. pr. ēvši, imp. izvòli, prid. rad. izvòlio/izvòljela ž〉 1. {{001f}}arh. (u formulama administrativne i dvorske pristojnosti) udostojiti se, milostivo pristati, ushtjeti, blagoizvoljeti 2. {{001f}}razg.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoizvòljeti — (što) svrš. 〈prez. blagoìzvolīm, pril. pr. ēvši, prid. rad. blagoizvòlio〉 arh. formula prema osobi i društvenom položaju koji traži iskaz osobitog poštovanja; izvoljeti (što), udostojiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoizvoljeti — blagoizvòljeti (što) svrš. <prez. blagoìzvolīm, pril. pr. ēvši, prid. rad. blagoizvòlio> DEFINICIJA arh. formula prema osobi i društvenom položaju koji traži iskaz osobitog poštovanja; izvoljeti (što), udostojiti ETIMOLOGIJA v. blag + v.… … Hrvatski jezični portal
izvolijevati — izvolijévati nesvrš. (što) <prez. izvòlijēvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA imati pretjerane prohtjeve, tražiti samo ono što se smatra posebno dobrim, najlakšim i sl. ETIMOLOGIJA vidi izvoljeti … Hrvatski jezični portal

Academic Dictionaries and Encyclopedias