gramatički — gramàtički pril. DEFINICIJA na gramatički način, u skladu s gramatikom [govoriti gramatički] ETIMOLOGIJA vidi gramatika … Hrvatski jezični portal
gramàtički — pril. na gramatički način, prema gramatici, u skladu s gramatikom [govoriti ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gramàtičkī — gramàtičk|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na gramatiku [∼i red riječi] 2. {{001f}}koji je u skladu s gramatikom [∼a greška]; jezično dobar, točan, ispravan ∆ {{001f}}∼a odrednica lingv. simbol koji daje gramatičke obavijesti o nekoj riječi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȍje — sr br. 1. {{001f}}〈G anal. (njih) trȍje, D (njima) tróma〉 a. {{001f}}jedno i još dvoje gramatički živo srednjega roda (dijete ili mlado od životinje) b. {{001f}}tri osobe koje nisu sve istoga gramatičkog roda (muškarac, žena, dijete) [nas (vas,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
troje — trȍje sr br. DEFINICIJA 1. <G anal. (njih) trȍje, D (njima) tróma> a. jedno i još dvoje gramatički živo srednjega roda (dijete ili mlado od životinje) b. tri osobe koje nisu sve istoga gramatičkog roda (muškarac, žena, dijete) [nas (vas,… … Hrvatski jezični portal
ȁktīvan — ȁktīv|an prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}koji ima inicijativu, koji je radišan; djelatan, poduzetan, opr. pasivan 2. {{001f}}koji je u radnom odnosu, opr. umirovljen 3. {{001f}}ekon. kojem su potraživanja veća od dugova, opr. pasivan, u dugu, u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dùāl — m 〈G duála〉 lingv. gramatički broj (različit od jednine i množine) koji u deklinaciji i konjugaciji iskazuje 2, katkada 3 ili 4 bića, odn. predmeta kao združena; dvojina ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
morfonològija — ž dio gramatike koji objašnjava gramatički uvjetovane promjene glasova i glasovnih skupova u zavisnosti od njihova položaja kao dijelova morfema [ruka, D ruci: k »postaje«, zamjenjuje se sa c ispred i u dativu jednine (a ne svako k ispred i)] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòslovica — ž sažeta, gramatički dovršena izreka, kao izraz životnog iskustva ili mudrosti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rôd — m 〈G rȍda, N mn ròdovi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ono što je rođeno; porod, potomstvo, vrsta b. {{001f}}obitelj, obiteljska loza, soj c. {{001f}}rodbina, srodnici (ob. krvni, po ocu i majci) d. {{001f}}svojta [biti ∼] 2. {{001f}}urod, plod, plodovi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika