Grgur

Gȑgūr

DEFINICIJA

1. v.

2. ime sedamnaest papa (Gregorius, od 7—19. st.) i jednoga grčkog patrijarha (Gregorij, 13. st.)

3. I Veliki, Sv. (540—604), papa (od 590) i crkveni pisac, tvorac srednjovjekovne institucije papinstva; vrsni teolog ali i sposoban administrativni, društveni, liturgijski i moralni reformator, usp. gregorijanski

4. VII, Sv. (o.1020—1085), papa (od 1073), jedan od najznačajnijih papa uopće, protivnik njemačkog cara Henrika IV (ekskomunicirao ga); reforma i obnova crkve, više duhovni a manje politički vođa i reformator

5. IX, Ugo (o.1170—1241), papa (od 1227), pravnik, teolog, stručnjak i reformator papinskih odredbi; sastavio Dekrete (1234), kȏd običajnog prava koji je ostao izvor i baza crkvenog prava za Katoličku Crkvu do iza 1. svjetskog rata; vrstan diplomat

6. XIII (1502—1585), papa (od 1572), podržao masakr Hugenota diljem Francuske (Bartolomejska noć, v.), ispravio greške u julijanskom kalendaru i uveo gregorijanski, usp.

7. Ninski ninski biskup (o.925), drži pod svojom jurisdikcijom čitav hrv. teritorij; odlučan protivnik splitskog nadbiskupa Ivana i biskupa iz drugih dalmatinskih gradova; nakon splitskih sabora 925. i 928. biskupija mu je ukinuta

ONOMASTIKA

m. os. ime; isto: Grègorij (Grègōrije), Glìgorij (Glìgōrije); hip.: Géro (Zagorje), Gílje (Gíljo), Glígo (Lika), Glíša (Glíšo), Gȑga, Gŕgo, Gŕže (Gŕžo); Gȑgica ž. os. ime

pr.: Gèrgorić (110, Istra), Gergúrec (Valpovo), Gȇrović (Nova Gradiška), Gèršak (Zagorje), Gèršić (120, Koprivnica), Gígić, Gìgović, Gílić (250, Sinj, sred. Dalmacija), Gílja, Gìljača, Gìljan (sred. Dalmacija), Giljánović (300, sred. Dalmacija), Gíljević (140, Ploče), Gìljušić (sred. Dalmacija), Glígić (140, Šibenik), Glígo, Glȉgora (160, Pag), Gligórević (I Slavonija), Glȉgorić (120, Baranja), Gligoríjević (Lika), Glȉša (Orahovica), Glíšić (140, Slavonija), Glȋšović (Dubrovnik), Grèganić (200, Podravina), Gregánović (I Slavonija), Grègar (Đurđevac), Grègčević (Ivanić Grad), Grègec (Sisak), Grègel (Kutina), Grèger, Grégić (200, Đakovo, I Slavonija), Grègin, Grégl (120, Zagreb), Grégo (130, otoci), Grègor, Grègorac (Ozalj), Grègorān (Baranja), Grègorec (Sisak), Grègorek (Ivanić Grad), Grègorić (650, Posavina, Pokuplje), Grègorīna (Gregorȋna) (Zagorje), Grègorīnčić (100, Međimurje), Gregórović (440, Županja, Istra), Grègov (510, Zadar), Grègović (Primorje), Grègūr (190, Ivanec, Podravina), Grȅgurāš (Đurđevac, Zagorje), Gregúrec (300, Podravina, Prigorje), Gregúrek (300, Podravina, Zagorje), Gregúrević (Vukovar), Grègurić (1580, Zagorje, Đurđevac), Gregúrović (260, Krapina), Grèguš (Dubrovnik), Gȑga (150, Trogir, Bukovica), Gr̀gac (260, Zaprešić, Podravina), Gr̀gačić, Gr̀gan (Baranja), Gr̀ganić (110, Nova Gradiška), Gȑgās (350, S Dalmacija), Gr̀gec (560, Zagorje), Gr̀geta (Istra), Gr̀getić (100, Zagorje), Grgíčević (140, Hvar, Dalmacija), Gr̀gičin (120, Đurđevac), Gŕgić (5700, Posavina, Dalmacija, Slavonija), Gr̀gīn (230, S Dalmacija), Gr̀ginčić (180, Pokuplje), Grgínović (100, Zadar), Grgòrinić (120, Pula), Gȑgūr (Podravina), Gr̀gurev (Grgùrēv) (170, Zadar), Grgúrević (650, Slavonija), Gȑgurica (100, Zagora), Gr̀gurić (2650, Gorski kotar), Grgùrina (120, Opatija, Primorje), Grgurínović (270, Ploče), Grgúrović (170, Zadar), Gr̀žac (Crikvenica), Gr̀žan (350, Zadar, Lika), Gr̀žančić (Primorje), Gr̀žanić (120, Gorski kotar, Primorje), Gȑžeta (Rijeka), Gr̀žetić (420, Krk, Istra), Gr̀žīn (Gržȋn) (190, Opatija, Senj), Gr̀žinčić (190, Rijeka), Gr̀žinić (470, Buzet, Primorje)

ETIMOLOGIJA

lat. Gregorius ← grč. Grēgórios