heironomija

heironòmija ž

DEFINICIJA

glazb. pov. u glazbi staroga i srednjega vijeka, pokreti rukom koje je izvodio vođa orkestra ili zbora da bi naznačio dizanje i spuštanje melodije (za razliku od dirigenta koji označuje tempo i takt)

ETIMOLOGIJA

grč. kheironomía: gestikulacija ≃ kheír: ruka + némein: upravljati