halo

hàlo (halȏ¹) m

DEFINICIJA

fiz.

1. optički fenomen u obliku svijetlih krugova oko Sunca ili Mjeseca; nastaje lomom svjetlosti u česticama leda u visokim slojevima atmosfere, promjer prstena inverzno je proporcionalan veličini čestica leda

2. difuzni krug oko nekog izvora svjetlosti

3. široki prsten koji se javlja kod elektronske difrakcije, neutronske difrakcije ili kod difrakcije X-zraka na materijalima koji nisu kristali, javlja se kod plinova i tekućina kao i kod krutih tvari koje nisu kristali

SINTAGMA

halo-efekt 1. naglo širenje neke pojave (prirodne ili društvene) u koncentričnim krugovima u prostoru i vremenu s uvećanjem posljedica (poput valova koji nastaju kad se kamen baci u vodu) 2. spremnost da se unaprijed divi svemu što tko učini zahvaljujući nekoj njegovoj časnoj osobini ili postupku u prošlosti 3. psih. pojava da se pojedinačne osobine čovjeka ocjenjuju u skladu s općom ocjenom toga istog čovjeka; ob. se ta ocjena stvara na prvi pogled 4. svaki poželjni popratni učinak

ETIMOLOGIJA

lat. halos: obruč oko Sunca i Mjeseca ← grč. hálōs: gumno, krug, obod