halabuka

halabuka
halàbuka ž <D L -uci, G mn halabúkā>
DEFINICIJA
razg.
1. velika buka [dizati halabuku]; graja, vika, dreka, urnebes
2. reg. strka
ONOMASTIKA
pr. (nadimačka): Ȁlavanja (1030, Benkovac, Bukovica, S Dalmacija), Halàbārec (Halabárec) (Čakovec), Halàbuka (Halabùka) (Varaždin), Halàvanja (Gvozd), Làbura (130, Šibenik, Zadar, Senj, nesigurno)
ETIMOLOGIJA
v. halakati + v. buka

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • halàbuka — halàbuk|a ž 〈D L uci, G mn halabúkā〉 razg. 1. {{001f}}velika buka; graja, vika, dreka, urnebes [dizati ∼u] 2. {{001f}}reg. strka …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • halabúka — e ž (ȗ) ekspr., redko hrup, trušč: peklenska halabuka …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • halavanja — halàvanja ž DEFINICIJA reg. zast. bučna svađa, usp. halabuka ETIMOLOGIJA vidi halabuka …   Hrvatski jezični portal

  • halabučan — halàbūčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji je bučan; glasan ETIMOLOGIJA vidi halabuka …   Hrvatski jezični portal

  • halabučiti — halàbučiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA praviti strku; galamiti ETIMOLOGIJA vidi halabuka …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”