harabatija

harabàtija m <N mn -e>

DEFINICIJA

1. reg. zast. onaj koji je ogrezao u piću i zato zapušten i propao; bekrija

2. a. pov. u perzijskoj poeziji stara krčma gdje su se slobodoumni pjesnici sastajali i izmjenjivali misli b. dotrajala, stara, zapuštena kuća; ruina, ruševina

ETIMOLOGIJA

tur. harabati ← arap. ḫarābātī: ruine ← ḫarābä: ruina