- anomija
- anòmija2 žDEFINICIJA1. sociol. situacija u kojoj pojedinac ili društvena grupa odbacuje vladajuće ciljeve u društvu, vrednote ili dotada uobičajene oblike ostvarivanja tih ciljeva, a ne uspostavlja svoje; bezakonje, rasulo, nered2. psih. gubitak životnih ciljeva do kojih se držalo, a čije su posljedice beznađe, bezvoljnost itd.ETIMOLOGIJAgrč. anomía: bezakonje ≃ a-1 + -nomija
Hrvatski jezični portal. 2014.