- grad
- grȃd1 m <N mn grȁdovi/-i ekspr. jez. knjiž.>DEFINICIJA1. veliko naseljeno mjesto u kojem je većina stanovništva zaposlena u nepoljoprivrednim djelatnostima [stanovnici grada; veliki grad; mali grad]2. srednjovjekovna utvrda koja je služila za stanovanje i obranu [tvrdi grad]; burg, kaštel, tvrđava, utvrđenje, zamakSINTAGMAfilmski grad naselje organizirano za snimanje filmova;grad-država pov. grad opasan zidinama sa samostalnom upravom;otvoreni grad vojn. grad koji se u ratu ne brani;studentski grad naselje za smještaj studenata;tvrdi grad, v. tvrđavaFRAZEOLOGIJAići (odlaziti) u grad 1. ići u grad kao naselje (aglomeraciju) iz sela 2. ići u gradski centar s periferije ili iz šireg centraONOMASTIKApr. (etnici): Gràčāk (Sesvete), Gračáković (Novska), Gràčan (250, Slunj, Pokuplje), Gračánac (Bjelovar), Gràčanin (370, Ogulin, Lika), Gràdac (Ploče), Gradáčević, Gradáščević, Gradèčāk (390, Zagorje), Gràdeček, Gradèčkī (Vrbovec), Gràdiček (110, Zagorje, Prigorje), Gràdina (I Slavonija), Gradínac, Gradínskī, Gradìnščāk (120, Zagorje), Gràdinjan (120, Virovitica), Gradínjanin, Gràdiščāj, Gràdišek, Gràdiškī (150, Zagorje), Gradištánac (Đakovo), Gràdskī (160, Jastrebarsko)top. (naselja): Podgràdina (Metković, 382 stan.; Zadar, 618 stan.), Pòdgrāđe (Vinkovci, 546 stan.; Omiš, 332 stan.; Zlatar, 351 stan.), Pòdgrāđe Pòdokićkō (Grad Zagreb, 200 stan.), Zȁgrad (Benkovac, 426 stan.), Zȁgradci (Duga Resa, 385 stan.), Zàgrāđe (Požega, 556 stan.)ETIMOLOGIJAprasl. *gordъ: ograđeno mjesto, naselje (rus. górod, polj. gród), lit. gardas: vrt ← ie. *ghordho- (skr. grhas: kuća, engl. garden: vrt)
Hrvatski jezični portal. 2014.