govornički

govornički
gòvōrničkī prid.
DEFINICIJA
koji se odnosi na govornike [govornički dar]
ETIMOLOGIJA
vidi govor

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • gòvōrnički — pril. kao govornik, na način govornika …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gòvōrničkī — prid. koji se odnosi na govornike [∼ dar] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • govornički — gòvōrnički pril. DEFINICIJA kao govornik, na način govornika ETIMOLOGIJA vidi govor …   Hrvatski jezični portal

  • sȕgovornički — pril. kao sugovornik, na način sugovornika …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sȕgovorničkī — prid. koji se odnosi na sugovornike …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • elokvèntan — prid. 〈odr. tnī〉 koji je okretan u govoru, govornički uvjerljiv; rječit, govorljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rjèčitōst — ž sposobnost onoga koji je rječit, govornički dar …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rječitost — rjèčitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA sposobnost onoga koji je rječit, govornički dar ETIMOLOGIJA vidi riječ …   Hrvatski jezični portal

  • elokventan — elokvèntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji je okretan u govoru, govornički uvjerljiv; govorljiv, rječit ETIMOLOGIJA vidi elokvencija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”