govno

góvno sr <N mn gȏvna, G gȍvānā>

DEFINICIJA

vulg. izmet, izmetina

FRAZEOLOGIJA

govno jedno! ti si nitko i ništa;

(to je, on je itd.) govnu brat (m i ž spol) pejor. onaj koji malo vrijedi kao karakter, beznačajnik, onaj koji će se ponijeti kao govno, mizerija, bijednik (kao karakterno svojstvo);

dati govnu ćušku (pljusku) napraviti veliku glupost, napraviti budalaštinu, postupiti potpuno pogrešno i na vlastitu štetu;

imati s govnima posla 1. baviti se glupim, dosadnim, neisplativim poslom 2. biti u vezi s nedoličnim ljudima, s ljudima slaba karaktera, bez volje za što i sl.;

jedi govna vulg. nestani, tornjaj se, živciraš me i sl.;

jesti govna (s kim) varati bračnog druga;

nije govno nego se pas posrao vulg. (kad tko misli lijepim riječima prikazati neku lošu stvar, kad nešto loše ili ružno želi uljepšati a sugovornik zaključuje da je to isto); nije šija nego vrat;

od toga se govno ne zameće (ob. u šali) to je previše lagana hrana, slab obrok;

od zuba do zuba u grlo govno, v. zub ;

pošalji govno donijet će ti govno zaigranu i nezainteresiranu djecu ne treba slati u trgovinu ili na tržnicu jer će loše kupiti;

povezani kao guščja govna pejor. čvrsto su povezani, drže se zajedno (o ljudima povezanim zajedničkim interesom, o klikama itd.);

učini dobro, izjedi govno posl. često učinimo dobro djelo onome tko lošim vrati;

vozi govna! riješimo se toga, idi i ne gnjavi više, prekinimo s tim (o čemu dosadnom i sl., predodžba odvoženja stajskog gnoja);

vreća govana pejor. fizički ili psihički troma osoba, onaj koji je bez inicijative, usporena osoba, ljenjivac, nespretnjaković

ETIMOLOGIJA

prasl. *govьno (rus. govnó, polj. gówno), isprva »kravlji izmet, balega« ≃ govedo, v.