golub

gȍlūb m <N mn -obovi/-i>

DEFINICIJA

1. zool. ptica (Columba) iz porodice Columbidae [divlji golub; domaći golub; golub gušan; golub selac]

2. hrskavična morska riba (Myliobatis aquila), teška i preko 200 kg; golubin, g. kosir

3. pren. političar umjerenih pogleda, miroljubiv u političkom nastupu i ciljevima, opr. jastreb

SINTAGMA

glineni golub disk izrađen od gline, tanjurić koji se izbacuje strojem i u njega gađa puškom sačmaricom;

golub mira simbol mira među ljudima

FRAZEOLOGIJA

ako ćeš zeca evo ti goluba, ako ćeš goluba evo ti goluba onaj koji ne utječe na podjelu čega zavisi od volje moćnijega i lošije prolazi;

bolje vrabac u ruci nego golub na krovu (na grani) bolje manje, a sigurno, od lijepe neizvjesnosti;

gukni golube reci sad (kad si u neprilici što ćeš reći);

(živjeti) kao golubovi (živjeti) u slozi i ljubavi

ONOMASTIKA

Gȍlūb m. os. ime (narodno), zast.

pr. (od imena, prema zanimanju, nadimačka ili etnici): Gȍlōb (130, Istra), Gȍlobić, Gòlombōš (Međimurje, ← mađ. galambos: golubar), Gȍlūb (2000, Međimurje, Zagorje, Zagreb i okolica), Golùbān (Gòluban) (110, Zabok), Golùbār (Gòlubar) (120, Varaždin), Golùbič (Zagorje), Golùbīček, Golùbičić (140, Županja), Golùbīć (3030, Zagorje, šira okolica Zagreba), Gòlubov (Baranja), Golúbovac (130, Banovina), Gȍlūbović (Golúbović) (580, Z Slavonija), Hȍlūb (Z Slavonija), Hȍlubek (Daruvar)

top.: Golúbnjača; (naselja): Gòlubić (Obrovac), Gòlubići (Buzet, Zagreb), Golùbinjāk (Daruvar), Golúbovac Dȉvuškī (Dvor)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. golǫbь (rus. gólub', polj. gołąb) ≃ stprus. gulbis: labud, lat. columba: golub