epizema

epizéma ž

DEFINICIJA

glazb. u muzičkoj paleografiji, pomoćni znak u neumatskom notnom pismu; javlja se u rukopisima od 8. do 11. st. kao vodoravna, okomita ili malo zaobljena crtica

ETIMOLOGIJA

grč. epísēma: znak, znamenje ≃ epi- + sȇma: znak