elektronički

elektronički
elektròničkī prid.
DEFINICIJA
koji se odnosi na elektroniku
SINTAGMA
elektronička enciklopedija enciklopedija pohranjena na nekom računalnom mediju (primjerice CD-ROM-u), sadrži interaktivno sučelje i multimedijalnu građu;
elektronička glazba glazba stvorena isključivo pomoću računala i elektroakustičkih uređaja;
elektronička knjiga digitalizirana kopija tiskane knjige; e-knjiga, e-book;
elektronička pošta, v. e-mail;
elektronička trgovina trgovanje putem računala spojenih na Internet; e-trgovina, e-commerce;
elektronički novac termin koji opisuje novčane transakcije putem Interneta;
elektroničko bankarstvo bankovno poslovanje uz upotrebu kompjuterskih sistema i Interneta, e-bankarstvo, e-banking
ETIMOLOGIJA
vidi elektron

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • elektròničkī — elektròničk|ī prid. koji se odnosi na elektroniku ∆ {{001f}}∼a glazba glazba stvorena isključivo pomoću računala i elektroakustičkih uređaja; ∼o bankarstvo bankovno poslovanje uz upotrebu kompjuterskih sistema i interneta; internet bankarstvo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • analìzātor — m 1. {{001f}}onaj koji analizira 2. {{001f}}mineral kalcit smješten u tubusu polarizacijskog mikroskopa 3. {{001f}}fiz. sprava za obavljanje analize [∼ zvuka] 4. {{001f}}tehn. elektronički mjerni instrument …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • elèktrōnskī — elèktrōnsk|ī prid. koji se odnosi na elektrone, koji se zasniva na svojstvima elektrona ∆ {{001f}}∼a cijev tehn. zataljena staklena cijev s elementima (mreže, ploče i sl.) između kojih teče struja; elektronka; ∼a pošta 1. {{001f}}sustav za… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fotoelèment — m 〈G mn nātā〉 fiz. elektronički element u kojem se primjenjuje neki od fotoelektričnih efekata; fotoelektrični članak …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • fȃr — fȃr1 m 〈N mn fárovi, G fàrōvā〉 razg. 1. {{001f}}prednja velika svjetiljka automobila (s dugim, kratkim i obilježujućim svjetlom) 2. {{001f}}pom. elektronički uređaj koji u pravilnim vremenskim razmacima emitira svjetlosne signale; radiosvjetionik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • interferèncija — ž 1. {{001f}}fiz. pojava koja nastaje zbrajanjem valova iz dvaju ili više koherentnih izvora, pri tome se valovi mogu međusobno pojačati (konstruktivna interferencija), oslabiti ili sasvim poništiti (destruktivna interferencija) 2. {{001f}}tehn.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kompjùter — m inform. elektronički uređaj koji prima, obrađuje, sprema i ponovo reproducira pohranjene podatke, brzo i točno obavlja matematičke i logičke operacije te prezentira gotove rezultate, moguće ga je programirati prema potrebi posla; (elektroničko) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lòkātor — (lokȃtor) m tehn. elektronički uređaj koji služi za otkrivanje pokretnih i nepokretnih objekata i za određivanje njihova položaja (pomoću radiovalova ili ultrazvuka) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • plȍča — ž 1. {{001f}}〈G mn plôčā〉 a. {{001f}}plosnati komad ravne površine [kamena ∼; drvena ∼; metalna ∼] b. {{001f}}takva površina na kojoj je ispisan kakav tekst [oglasna ∼; školska ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}ono što je slično i izaziva predodžbu o… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sintesàjzer — m glazb. elektronički glazbeni instrument s klavijaturom; proizvodi različite vrste sintetskih zvukova s velikim repertoarom ritmova, imitira različite glazbene instrumente ✧ {{001f}}engl …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”