eléktromagnétski — a o prid. (ẹ̑ ẹ̑) nanašajoč se na elektromagnet ali elektromagnetizem: elektromagnetski pojavi ♦ elektr. elektromagnetsko navitje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
elèktričnī — elèktričn|ī prid. koji se odnosi na elektriku i elektricitet ∆ {{001f}}∼a centrala, {{c=1}}v. {{ref}}elektrana{{/ref}}; ∼a energija 1. {{001f}}energija polja nabijenih čestica 2. {{001f}}energija strujnog sklopa u odnosu na magnetsko polje; ∼a… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
interferèncija — ž 1. {{001f}}fiz. pojava koja nastaje zbrajanjem valova iz dvaju ili više koherentnih izvora, pri tome se valovi mogu međusobno pojačati (konstruktivna interferencija), oslabiti ili sasvim poništiti (destruktivna interferencija) 2. {{001f}}tehn.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
radijácija — ž fiz. 1. {{001f}}prijenos energije kroz prostor pomoću čestica, elektromagnetskih valova, zvuka, itd.; zračenje 2. {{001f}}meton. tako emitirane čestice, elektromagnetski valovi, zvuk, itd. ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèndgenskī — rèndgensk|ī prid. koji se odnosi na rendgene ∆ {{001f}}∼a cijev tehn. elektronska cijev koja proizvodi rendgensko zračenje; ∼e zrake elektromagnetski valovi visoke energije, nalaze mnogo primjena, osobito u medicini (zbog sposobnosti prodiranja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stȃtor — m tehn. nepokretan elektromagnetski dio dinama ili električnog stroja, turbine itd., opr. rotor ✧ {{001f}}nlat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zrȁka — zrȁk|a ž (zrȃk m) 〈G mn zrȃkā〉 term. 1. {{001f}}trak svjetlosti iz nekog izvora 2. {{001f}}〈mn〉 fiz. a. {{001f}}elektromagnetski valovi koje šalju zažarena tijela [svjetlosne ∼e; ultraljubičaste ∼e; infracrvene ∼e] b. {{001f}}oblik energije… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ògib — m fiz. otklon valova od smjera širenja pri nailasku na prepreku [elektromagnetski ∼; svjetlosni ∼]; defrakcija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sferik — sfèrik m <N mn ici> DEFINICIJA fiz. ultradug elektromagnetski val; nastaje kod električnih oluja i pražnjenja u atmosferi ETIMOLOGIJA vidi sfera … Hrvatski jezični portal
stator — stȃtor m DEFINICIJA tehn. nepokretan elektromagnetski dio dinama ili električnog stroja, turbine itd., opr. rotor ETIMOLOGIJA nlat. stator … Hrvatski jezični portal
