blagozvučan
Look at other dictionaries:
blagòglasan — prid. 〈odr. snī〉, {{c=1}}v. {{ref}}blagozvučan{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
harmòničan — harmònič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji se odlikuje slogom, povjerenjem i suglasjem; skladan [∼an odnos] 2. {{001f}}kojem su dijelovi dobro usklađeni [∼an sklop] 3. {{001f}}koji je lijepe melodije; milozvučan, blagozvučan [∼na skladba] ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
melòdičan — prid. 〈odr. čnī〉 koji stvara melodiju, koji se odlikuje tonovima ugodnima za uho; blagozvučan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȅlodiōzan — prid. 〈odr. znī〉 koji se odlikuje melodijom [∼ jezik]; melodičan, blagozvučan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagoglasan — blagòglasan prid. <odr. snī> DEFINICIJA v. blagozvučan ETIMOLOGIJA v. blag + v. glas … Hrvatski jezični portal
blagozvučje — blagòzvūčje sr DEFINICIJA sklad zvuka, ono što dobro zvuči, pravilan naglasak, uz dobar raspored vokala i konsonanata, umetanje pokretnog vokala radi izgovora, slijed glasova prikladan za izgovor [sa snijegom umjesto s snijegom]; blagoglasje,… … Hrvatski jezični portal
blagozvučnost — blȁgozvūčnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je blagozvučno; blagozvučje ETIMOLOGIJA vidi blagozvučan … Hrvatski jezični portal
melodičan — melòdičan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji stvara melodiju, koji se odlikuje tonovima ugodnima za uho; blagozvučan ETIMOLOGIJA vidi melodija … Hrvatski jezični portal
melodiozan — mȅlodiōzan prid. <odr. znī> DEFINICIJA koji se odlikuje melodijom [melodiozan jezik]; blagozvučan, melodičan ETIMOLOGIJA vidi melodija … Hrvatski jezični portal
konsonanca — konsonànca ž <G mn konsonanácā/ ī> DEFINICIJA 1. sklad, blagozvučje, harmonija 2. jez. knjiž. a. rima s različitim naglašenim samoglasnicima (podudaranje samo krajnjih suglasnika u riječima s različitim krajnjim samoglasnicima), opr.… … Hrvatski jezični portal
