držáti — ím nedov. (á í) 1. imeti kaj z rokami oprijeto: držati kozarec; držati za kljuko, vrv; detektivove roke so ga čvrsto držale; držal ga je kakor v kleščah / od smeha smo se držali za trebuhe / držita se za roke // z rokami imeti oprijeto kaj zaradi … Slovar slovenskega knjižnega jezika
držati — dr̀žati (koga, što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. ēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. uhvatiti rukom ili čim drugim i ne ispuštati 2. a. pridržavati da se ne pokrene u neželjenom smjeru ili da ne padne, činiti da ostane u istom položaju ili… … Hrvatski jezični portal
dŕzati — am nedov. (r̄ ȓ) 1. gozd. odstranjevati lubje in ličje z debla, ko ni muževno: delavci so drzali okroglice / drzati les odstranjevati ličje z olupljenega lesa 2. redko grebsti, kopati: konji nenehno drzajo s kopiti po tleh; drzati listje izpod… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ruka — rúka ž <D L rúci, N mn rȗke, G rȕkū/ ā razg.> DEFINICIJA 1. anat. a. jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ili desna ruka] b. šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ruke, sport u boćanju baciti boću… … Hrvatski jezični portal
glava — gláva ž <A glȃvu, N mn glȃve> DEFINICIJA 1. anat. a. dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. gornji dio neke strukture ili organa [glava gušterače] 2. taj dio tijela kao sjedište uma, razuma,… … Hrvatski jezični portal
péstovati — ujem in pestováti újem nedov. (ẹ; á ȗ) 1. držati, imeti koga v naročju: pestovati bratca; dedek je pestoval vnuka; otrok pestuje medvedka, punčko; pestovati in ujčkati / pestovati koga na kolenih // držati, imeti v naročju sploh: nežno je… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
rôka — e in é ž, tož. ed. in mn. v prislovni predložni zvezi tudi róko róke (ó) 1. okončina človeka, ki se uporablja za prijemanje, delo: dvigniti, skrčiti roko; iztegovati roke proti materi; prekrižati roke na prsih; zlomiti si obe roki; dolge,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
klı̏nč — m 〈N mn evi〉 1. {{001f}}sport zahvat kojim boksač hvata protivnika i vješanjem o njega onemogućava borbu 2. {{001f}}pren. stanje nedogađanja, spletenosti koja ne dopušta inicijativu; zauzlanost [držati koga u ∼u, razg. držati koga u položaju da… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
